1. lipnja 2018.

Iz Zagreba na Dinaru

Prvo zaustavljanje nakon stotinjak kilometara: pogled na Rastoke bio je dovoljan mamac da se zaustavimo i uživamo u svemu oko nas.

Popeti se na dinarski Sinjal za svakog je hrvatskog planinara nešto što kad-tad dolazi na red. Zbog različitih razloga i meni je dosta trebalo da nađem pravo vrijeme i društvo za ostvarenje toga cilja, a bilo je i ranijih pokušaja koji su tomu pripomogli. Jer, postupnim zbližavanjem s našim ciljem produžujemo zadovoljstvo koje čovjek osjeća pri upoznavanju s nečim novim.

Drugo zaustavljanje je uz prekrasni vodopad Topoljskog buka –mom je partneru to prvi susret s njim pa se teško odvaja od otkrivene ljepote.

Nastavljamo starom cestom za Vrliku, uz tok Krčića. Zaustavljamo se kod Napoleonova mosta i čitamo o kranjskim graditeljima…

U Vrlici se družimo sa simpatičnim domaćinom i njegovim gostom Belgijancem koji se slabo služi engleskim i njemačkim pa uskačem u pomoć. Uz vino i sir komunikacija nam sasvim dobro ide. On priča o svojoj mirovini, mi ju uspoređujemo  s našim, i zavidimo mu…

Ujutro 1. lipnja 2018. mi  započinjemo uspon na Sinjal, a moj sin svoj prvi radni dan. Bez sumnje dva događaja koja ćemo pamtiti.U svitanje napuštamo  sobe koje smo dijelili s našim ljubimcima. Za pola sata, nešto iza 6,  stižemo kod planinarske kuće Glavaš, plavog kontejnera na 550 m n/v.

Nismo sami. U blizini je nekoliko šatora i automobila stranih registarskih pločica. Nastaju manji problemi s našim lajavcima, ali to je vrijeme kad se većina sprema za planinarski izlet pa sve prolazi u redu.

Za pola sata evo nas na stazi prema Glavašu, u pratnji nekoliko lokalnih četveronožaca. Zastajemo kod starih zidina, slikamo se i opraštamo  od pseće pratnje – dalje nas ne slijede.

Naši se strahovi o  stalnoj izloženosti nemilom ljetnom suncu srećom nisu obistinili. Dapače, prolaz kroz hladovinu  lijepih cvatućih biljaka  i zelene cvjetne livade mami nas da ih uslikamo, i bacimo koji pogled prema Peručkom jezeru i obližnjim planinama.

Najljepše je iznenađenje bio uređen izvor na 1000 m n/v – Gornji bunar, idealno mjesto za okrjepu i odmor.

Nastavljamo dalje do križanja staza s postavljenim novim oznakama koje pružaju izbor za vrh Dinare: preko skloništa Martinova košara ili skoništa „Drago Grubač“.

Mi smo već ranije odlučili da ćemo na vrh preko Martinove košare, do koje nam treba 1 h, a  do vrha – 3 h. Sad hodamo uglavnom ravnom stazom i travnatim terenom, a za 50-ak min stižemo do novog križanja: jedan put vodi pravo na vrh, a drugi do Martinove košare, do koje je desetak min hoda.

Budući da nam je trebao jedan pravi odmor, požurili smo se do skloništa gazeći mjestimice i kroz visoku travurinu. U blizini ima još poneka napu-štena „košara“, a nije daleko ni „kapelica“ – špiljica s oltarom posvećena sv. Iliji. Odmaramo se, jedemo i razgovaramo o tome bismo li prenoćili u skloništu pa sutra odradili još najmanje 2 h do vrha i 3-4 natrag do Glavaša. Ili, budući da nismo najbolje  opskrbljeni dekama/vrećama za spavanje, da nastavimo još danas do vrha i natrag u Glavaš gdje nas čeka terenac đimni. Moj partner Ogi je planinarski početnik, ali ima kondicije duplo više od mene, nešto mlađeg i iskusnijeg planinara. Zato odlučujemo  sve obaviti danas jer noćiti bez adekvatne opreme nije preporučljivo. Dok sam se ja odmarao, Ogi, kojemu je bilo dosta  odmora, s našim je psićima otišao do oltara sv. Ilije.

Zatim krećemo  od Martinove košare prema Dinari po još uvijek jakom poslijepodnevnom suncu. Imali smo sreću da nije cijelo vrijeme pržilo. Bilo je sve manje raslinja koje  pruža kakav-takav hlad, a njega su prvi zauzimali naši dugodlaki ljubimci, sve manje nestašni, a sve više umorni i ispruženi u sjeni nekog grmića ili tik uz nas.

Prema sjeveru, u smjeru Bosne, pružaju se planine koje se mjestimice bijele, kao neki snježni ostatci, ali znamo da je to nemoguće.

Prolazimo i kroz šumovit dio, gdje smo morali pomoći našem manjem psiću Fuđiju da savlada stijene. Voditelj Glavaševe kuće nam je pričao da proteklih dana nisu baš imali sreće s vremenom, pa su morali prekinuti novo obilježavanje planinarske staze baš u toj šumi. Nakon gotovo dva sata došli smo do ruba velikog grotla, nadajući se da je i vrh blizu.

Zaista impozantna ljevkasta strmina. Držali smo Fuđija i Malenu da ne bi slučajno skliznuli u grotlo iz kojeg bi se teško  izvukli.

Uskoro smo susreli neke planinare na povratku, a neki su nas drugi, mlađi i brži, prestigli.  Svaki smo čas iščekivali da ćemo vidjeti križ na vrhu, ali on kao da je nestao. Kad smo saznali da do vrha ima još pola sata, htio sam se riješiti dijela opreme. Ogi me nagovorio da se riješim  i vode , što se pokazalo kao pogrešna odluka: na vrhu smo bili žedni ko (naši) psi!

Napokon  zapažamo  dugi vršni hrbat i kretanje planinara koji nas je prestigao. Dobivamo novu snagu  prolazeći kroz gustu klekovinu koja me je podsjetila na sličan teren pri vrhu gorskokotarskog Snježnika.  Za desetak minuta prvo peseki, pa ja, a zatim i naš fotograf Ozren konačno stižemo do geodetskog kamena s oznakom visine.

Umorni, sretni i žedni uživamo u pogledu, koji i nije bio previše jasan zbog omaglice koje se nadvijala uokolo.

Trebala su nam tri sata do Sinjala od Martinove košare: bili smo očito već umorni pa smo češće zastajkivali. Žeđ nam je pomogao ugasiti naš novi poznanik, velikodušno se odrekavši jedne boce s  vodom. Pričao nam je da je putem izgubio naočale, a da ga slijedi supruga s  dvoje prijatelja. Dao nam je zanimljive informacije o tome kako su, tražeći GPS-om izvor Une, skrenuli na sporedni put pa su se morali dugo vraćati na asfaltnu cestu.

Morali smo misliti na povratak da ne dođemo do Glavaša po mraku. Zato smo krenuli s vrha nakon kratkog odmora. Susreli smo spomenuto društvo, koje nam je reklo  da su nam naprtnjaču s vodom odložili na prikladnije mjesto. Zahvalili smo im i zaželjeli  sretan nastavak planinarskih užitaka.

Već je bilo manje vruće i poluoblačno, ali su noge bile sve umornije. Susreli smo nekoliko usamljenih planinarskih vukova koji sami obilaze vrhunce i ostaju noćiti u planinarskim skloništima. Hrabro, ali nama je draže u društvu s našim crnim ljubimcima.

Vidjeli smo još dosta  livada prošaranih žutim i plavkastim  cvjetićima, a  nabasali smo i na poveću gljivu koju nismo prepoznali.

Noge su bivale sve teže, a zidine Glavaša kao da se udaljuju od nas. I napokon, pred zalazak sunca, dogegali  smo se do našeg đimnija, premoreni, ali i sretni što smo uspjeli u našim naumima, i što smo stekli nove planinske prijatelje.