{"id":98,"date":"2016-03-21T13:57:53","date_gmt":"2016-03-21T13:57:53","guid":{"rendered":"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/?p=98"},"modified":"2016-03-21T14:05:13","modified_gmt":"2016-03-21T14:05:13","slug":"tulove-grede-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/2016\/03\/21\/tulove-grede-2\/","title":{"rendered":"Tulove grede"},"content":{"rendered":"

TULOVE GREDE – TRE\u0106A SRE\u0106A ILI KAKO VRATITI DUG DOMOVINI<\/strong><\/p>\n

Planine\u00a0 su mjesta koja treba upoznavati postupno; \u00a0ne treba se \u00a0truditi sve vidjeti \u00a0iz prvog poku\u0161aja i u \u0161to kra\u0107em vremenu. Polako se pribli\u017eavati vrhu, poku\u0161avati s vi\u0161e strana, svaki put malo dalje \u2013 u tome \u00a0pronalazimo zadovoljstvo i smisao na\u0161eg boravka u prirodi. Kao da nam je glavni cilj\u00a0 postupno napredovanje, a sporedni\u00a0 samo \u201ezabijanje zastavice na vrh\u201c. Lijepo je i to, naravno, ali u sebi ujedno nosi klicu rastanka i gubitka. Osvojen vrhunac\u00a0 pomalo\u00a0 zaboravljamo, rastajemo se od njega, kao da je izgubione\u0161to od svoje magnetne privla\u010dnosti.
\nI onda, \u010desto i nakon nekoliko godina, po\u017eelimo ponovni susret s njim:\u00a0 da obnovimo stare uspomene, mo\u017eda vode\u0107i sa sobom neku drugu osobu\u00a0 kojoj \u017eelimo\u00a0 pokloniti na\u0161e male tajne, podijeliti s njom\u00a0 \u010dari \u0161ume, mir,ti\u0161inu i \u0161iroke vidike.<\/p>\n

Majstorska cesta i Tulove grede<\/strong>
\nTulove grede kao najljep\u0161i\u00a0 ukras na jedinoj makadamskoj cesti preko Velebita, a i sama Majstorska cesta kao spomenik kulture, zaokupljale su na\u0161u pa\u017enju ve\u0107 vi\u0161e od godine dana. Vozili smo se njome i gore i dolje, i od Sv. Roka preko Malog Halana, Kralji\u010dinim vratima prema Tulovim gredama, pa se spu\u0161tali preko Praga i Podpraga, sve do autoceste i dalje do Obrovca. Drugi dan iz Obrovca prema gore, prema kamenim magnetima koji su nas mamili svojom osun\u010danom bjelinom i snagom.
\nPrvi smo se put samo zaustavili u podno\u017eju kamenih ljepotica, potra\u017eili stazu, raspitali se malo o njenoj sigurnosti. \u010cinilo nam se da razli\u010dite pozicijena cesti pru\u017eaju dovoljno ljepote velebitskog krajolika da nam je penjanje na vrh izgledalo kao\u201c tra\u017eenje kruha preko poga\u010de\u201c, \u201euvreda\u201c za Planinu i nepo\u0161tivanje Prirode.
\nDrugi smo se put, u dru\u0161tvu na\u0161eg \u010detverono\u0161ca popeli prili\u010dno visoko, u\u017eivaju\u0107i u \u0161irini pogleda na mo\u0107ne velebitske vrhove, kanjon Zrmanje i morsku obalu.\u00a0 Neo\u010dekivana prepreka u obliku sajle i nepripremljenost svih nas za \u201eakrobatske\u201c vje\u0161tine, odvratili su nas od daljnjeg uspona: bilo nam je i to dovoljno, korak dalje od pro\u0161li put, opet ne\u0161to novo, jedan korak bli\u017ee \u201esrcu planine\u201c, a opet jo\u0161 toliko toga lijepog pred nama…<\/p>\n

\"\"\"\"Tre\u0107a sre\u0107a<\/strong>
\n5.kolovoza 2014.na Dan domovinske zahvalnosti, kre\u0107emo prije zore iz Zadra prema Obrovcu.Namjera nam je bila da preduhitrimo zoru, odnosno da do\u010dekamo izlazak sunca na vrhu Greda. Na\u017ealost, u njihovu smo\u00a0 podno\u017eju , iza vjetrobranskog zida, do\u0161li\u00a0 kad se ve\u0107 dobrano razdanilo, a sunce samo \u0161to nije iza\u0161lo. Brzo obuvam gojzerice a moj pratilac prti zajedni\u010dku naprtnja\u010du. Za koju minutu smo ve\u0107 na stazi i \u017eurnim se korakom penjemo. Nakon 15-ak min hoda obasjalo nas je izlaze\u0107e sunce, ispunilo ushitom, ali i tugom \u0161to ve\u0107 nismo \u00a0na vrhu.<\/p>\n

\nIzlaze\u0107e sunce ipak me je \u201eprosvijetlilo\u201c: sjetio sam se da nisam ponio hrvatsku zastavicu koju u specijalnim prilikama stavljam na svoj mini-terenac. A mogla je lijepo vijoriti u \u010dast domovine i nama penja\u010dima biti na ponos. Sada je bilo\u00a0 kasno za povratak jer smo ve\u0107 u\u0161li me\u0111u stijene, prevalili dobar komad puta.
\n\u0160teta, danas je prava prilika da se slikamo s hrvatskim barjakom, zaklju\u010dujemo sa \u017ealjenjem.
\nVe\u0107 sam ranije upozorio svojeg mladog kolegu da je to podru\u010dje bilo \u00a0minirano, ali je staza o\u010di\u0161\u0107ena, pa i\u0161ao sam njome ve\u0107 dva puta. Samo \u0161to sam to rekao, kad ugledasmo nasred staze \u0161tapi\u0107 s crvenim gornjim dijelom, a sa svake strane ukoso jo\u0161 po jedan udaljen metar-dva.
\nPostali smo oprezni i s nevjericom se pitali: \u0160to \u0107e taj \u0161tapi\u0107 nasred staze?! I\u0107i dalje ili se vratiti?
\nTre\u0107a sre\u0107a<\/em> (deviza s kojom smo krenuli)\u00a0 nije nam \u00a0dala da odustanemo na pola puta. \u00a0Budu\u0107i da nismo ugledali nikakav natpis o minama, kakvih je dosta du\u017e \u201eMajstorice\u201c, krenuli smo dalje i uskoro do\u0161li do sajle kojom se treba spustiti.
\nSvladali smo tu prepreku lak\u0161e nego \u0161to smo mislili i nastavili dalje putem koji je postajao sve zahtjevniji, \u0161to je mo\u017eda bilo i dobro jer nismo \u00a0mislili na one \u00a0crveno\u00a0 obojene \u0161tapi\u0107e. Svaki smo se \u010das zaustavljali da u\u017eivamo u prizorima stjenovitog carstva Greda, \u00a0Svetog brda prekrivenog oblacima, krajolika\u00a0 Zrmanje. I tada, odjednom \u010dujem Davora\u00a0 kako me iznena\u0111eno upozorava na nekakve kosti u jednom udubljenju. Desetak kostiju POREDANIH u malom brlogu!?
\n\u201eLjudske valjda nisu?\u00a0 Prekratke su\u201c,odgovorim u \u0161ali.<\/p>\n

\"\"\"\"I zaista, svojom du\u017einom od dvadesetak \u00a0centimetaraodgovarale bi, zaklju\u010divali smo, ov\u010djim, a mo\u017eda i vu\u010djim? Tje\u0161ili smo se da ovaca u tom kraju jo\u0161 uvijek ima, iako puno manje nego prije. Pa vidjeli smo i ne\u0161to kao\u00a0 napu\u0161teni pastirski stan, a u podno\u017eju stado ovaca…(Poslije smo saznali da se radi o ratnom skloni\u0161tu na\u0161ih boraca, a ne o pastirskom stanu.)
\n\u201eO\u010dito su poredane\u201c,nastavio je Davor, \u201epa\u00a0 se vjerojatno radi o jo\u0161 jednoj neslanoj \u0161ali kao i \u0161tapi\u0107i na stazi.\u201c<\/p>\n

\nVrh nam se sve vi\u0161e smije\u0161io, a na njemu\u00a0 hrvatski barjak \u00a0smotan do neprepoznatljivosti: \u00a0kao da je tra\u017eio da ga netko razmota, barem na dana\u0161nji dan. Sve nas je to u\u010dvrstilo u uvjerenju da stvarne opasnosti nema. Odustajanje vi\u0161e nije dolazilo u obzir iako je sve \u010de\u0161\u0107e trebalo koristiti i ruke da bi se svladala poneka stijena.<\/p>\n

\"\"\"\"Sva sre\u0107a \u0161to nijedan od nas dvojice nije stokila\u0161 jer bi u protivnom netko morao ostati ispred uskog prolaza, 5 min do vrha: kao da neki tajni \u010duvar vrha nije htio da se po njemu \u0161epire\u00a0 \u201edebeloko\u0161ci\u201c. I mi smo se morali bo\u010dno provu\u0107i kroz tjesnac, a nakon toga jo\u0161 malo, i evo nas, nakon 90-ak min, na vrhu, \u00a0gdje nas je, kao svoje osloboditelje, do\u010dekao smotani\u00a0 barjak. Sre\u0107om, primijetismo poduga\u010dki kolac u blizini, kojim ga \u00a0je Davor po\u010deo odmotavati. Svakim kru\u017enim pokretom \u00a0barjak je postajao sve du\u017ei, dok se nije potpuno ispru\u017eio u svoj \u00a0svojoj ljepoti, klize\u0107i i poput bi\u010da pucketaju\u0107i na valovima o\u0161trog vjetra.<\/p>\n

\u00a0Ostali smo na vrhu prili\u010dno dugo, u\u017eivaju\u0107i\u00a0 u vidiku i slikaju\u0107i krajolik \u201eLijepe na\u0161e\u201c . Naro\u010dito nas je mamilo Sveto brdo koje se \u010das vi\u0161e – \u010das manje\u00a0 pomaljalo izme\u0111u kumulusa u smjeru sjeverozapada. Slikali smo se i zajedno, s uzdignutim rukama i ponosno-\u0161aljivo uzviknuli \u201eImamo je!\u201c<\/p>\n

\"\"\"\"
\nDobro raspolo\u017eeni, s mi\u0161lju da smo \u201evratili dug domovini, spu\u0161tali \u00a0smo se istim putem. Susret sa \u017deljkom iz Kutine, planinarom koji naj\u010de\u0161\u0107e planinari sam, bio nam jeitekako ugodan i koristan jer je on \u201estari planinski vuk\u201c. Izme\u0111u ostalog, uputio \u00a0nas je kako do\u0107i terencem \u0161to bli\u017ee Sv.brdu i tako u\u0161tedjeti sat-dva hoda.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Mile \u0160arlija i legende o Cesti<\/strong><\/p>\n

Na povratku se Davor pro\u0161etao, ne mare\u0107i za planinarsku stazu,\u00a0 \u00a0do \u201epastirskog stana\u201c, iako mi to ba\u0161 i nije bilo drago, iz ve\u0107 navedenog razloga. Da se nije dobro igrati s tim stvarima, uvjerio nas je na\u0161 novi poznanik, sedamdesetogodi\u0161nji \u00a0Mile \u0160arlija, domorodac koji ve\u0107i dio godine provodi u dolu pod Tulovim gredama.Naime, i on je \u010duo da su dvoje njema\u010dkih turista\u00a0 planinare\u0107i Velebitom, u blizini Tulovih greda naletjeli na minu. Sre\u0107om, nije imala okida\u010d…
\nKao gostoljubiv doma\u0107in, Mile nas je pozvao da sjednemo\u00a0 pred ku\u0107u i isprobamo njegov specijalitet \u2013 rakiju travaricu koja je ujedno i medica. Pohvalili smo gorko-slatki okus i ponudili mu da ku\u0161a Davorov proizvod – \u00a0rakiju od roga\u010da.
\nPri\u010dao nam je o svom sudjelovanju u Domovinskom ratu i poznanstvu s Gotovinom i Gavranom. O potonjem, tragi\u010dno preminulom junaku koji ima spomenik-kapelicu uz cestu, nedaleko Tulovih greda, s gor\u010dinom u glasu je tvrdio da je ubijen od nekog na\u0161eg borca, a ne od \u010detni\u010dkog metka. Jer, rekao je, dobio je metak u potiljak!
\nUz\u00a0 rakijicu je bilo ugodno slu\u0161ati jo\u0161 \u017eilavog i \u010dilog Milu kako pri\u010da legendu o Romanu, talijanskom graditelju Majstorske ili, kako je neki Dalmatinci zovu Careve ceste (po caru Franji koji ju je dao izgraditi). Mile je o\u010dito vi\u0161e vjerovao u legendu koja ka\u017ee da je doti\u010dni Romano, kad su mu po zavr\u0161etku ceste(1832.) prigovorili da ona ima i nedostataka, bio toliko ogor\u010den da je oti\u0161ao u kamenolom i tamo izvr\u0161io samoubojstvo. Tom je kamenolomu ime Romanovac, a i kamenu izva\u0111enom iz njega \u2013 romanovac.
\nPoku\u0161ao sam blago razuvjeriti Milu i spomenuti mu neke \u010dlanke koje govore o tome da je glavni graditelj ceste bio na\u0161 vojni in\u017eenjer i graditelj Josip Kajetan Kne\u017ei\u0107, ali bez uspjeha. Pustili smo ga da nam ispri\u010da jo\u0161 neke detalje vezane za\u00a0 cestu. O nesre\u0107i koja se 1987. dogodila na prvom velikom zavoju s primorske strane, postoji i plo\u010da s natpisom. Mile je poznavao sve sudionike nesre\u0107e,pa i poginule koji su se vozili u teretnom dijelu \u201etami\u0107a\u201c i zbog toga ispali iz vozila.
\nNevjerojatno je zvu\u010dala njegova interpretacija legende o Kralji\u010dinim vratima: Kraljicu su, zajedno s pratnjom napali vukovi i sve rastrgali…
\nO kojoj je kraljici rije\u010d? Crnih zlih kraljica ima vi\u0161e: Barbara Celjska, Gr\u010dka \u00a0kraljica, Teuta, \u017eena Bele IV. U kakvoj su vezi one s kraljicom iz Kralji\u010dinih vrata? PD Ravna gora u svom web-putopisu Foto-safari na Tulovim gredama<\/em>, navodi:Prema narodnoj predaji na stijenama su se iz jaja legli zmajevi, u stijenama \u017eivjele nevidljive velebitske vile. Tako\u0111er se vjerovalo da je me\u0111u kamenitim stijenama svoje dvore imala i Crna kraljica, obu\u010dena u crno, koja je dona\u0161ala nesre\u0107u. Po njoj se nazvao i prijevoj Kralji\u010dina vrata, izme\u0111u duboke uvale Pra\u0161ka lokva (Jurkovi\u0107a vrti) i prijevoja Mali Halan (ili Alan).<\/em>Kad bi \u010dovjek mogao saznati i druge verzije iste pri\u010de! Poradit \u0107emo na tome. Zasad smo saznali \u201edaje tuda kraljica supruga Bele IV. bje\u017eala pred Tatari iz Ugarske u Dalmaciu. Jo\u0161 se i danas od toga zove kod naroda jedna poderta pe\u0107ina: Kralji\u010dina vrata\u201c.(1)
\nNa odlasku smo upoznali i Milinu suprugu koja se upravo vra\u0107ala s ovcama. Rekao nam je da mu je supruga teta Luke Modri\u0107a, a Lukin pradjed (?) da je bio cestar na Majstorskoj cesti. Upitali smo u \u0161ali kako je Luka, je l’ pita \u0161to za tetu u domovini.
\n\u201ePa, tako, tako…, mogao bi malo \u010de\u0161\u0107e\u201c, uzvratila je g\u0111a \u0160arlija, a Mile pridodao u \u0161ali:
\n\u201eNije se ba\u0161 pokazao!\u201c
\nRastali smo se od bra\u010dnog para \u0160arlija, njihovih ovaca i hrvatskog ov\u010dara, te krenuli u dobrom raspolo\u017eenju prema Malom Alanu i legendarnim Kralji\u010dinim vratima.<\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"\"\"Jo\u0161 malo avanture prije rastanka<\/strong>
\nBudu\u0107i da nam je Mile spomenuo kako postoje neke \u0161umske i lova\u010dke ceste prema Du\u0161icama i Sv.brdu, pro\u0161li smo Prijelaz i, nakon 5-10 min spu\u0161tanja li\u010dkom padinom, stigli do kri\u017eanja \u00a0na kojem je lijeva cesta bila ozna\u010dena planinarskom oznakom i izblijedjelim natpisom \u201eDu\u0161ice\u00a0 Sv.Brdo\u201c. Vi\u0161e iz znati\u017eelje krenuli smo tim smjerom. Uz odre\u0111ene pote\u0161ko\u0107e zbog lo\u0161eg puta prepunog vododerina i blatnjavih lokava, u grobnoj \u0161umskoj ti\u0161ini \u00a0uokvirenoj zlokobnim natpisima \u201e Oprez mine\u201c, stigli do\u00a0 bukve sa sli\u010dnim ne\u010ditkim oznakama.
\nProcijenili smo da dalje ne bi trebalo stavljati na ku\u0161nju na\u0161eg \u201eJimnyja\u201c, \u0161to zbog strmine i blata, a \u0161to zbog nesigurnih informacija na GPS-u i nejasnim \u0161umskim oznakama…
\nBilo je dosta 5.5 km divljine, vratili smo se na \u201eMajstoricu \u201c i odlu\u010dili prebrojiti grobove na\u0161ih boraca iz Domovinskog rata. Taj dan je bilo dosta prometno jer su ro\u0111aci i prijatelji obilazila posljednja po\u010divali\u0161ta svojih preminulih. Petnaestak grobnih spomenika, imena je naravno, vi\u0161e, a najimpozantniji je Gavranov. Kad smo se zaustavili tik do njegove kapelice, do\u010dekao nas je jak vjetar i olujno nevrijeme koje je svoje \u00a0obla\u010dne stupove zlokobno spustilo u daljini zadarskog zale\u0111a.<\/p>\n

\"\"Zaustavili smo se jo\u0161 na Podpragu, uz crkvicu sv. Franje Asi\u0161kog, a odmah iza nas zaustavila su se i dva velika d\u017eipa zadarskih registarskih plo\u010dica i oznakama \u201eSafari\u201c. Grupa Nijemaca je o\u010dito u\u017eivala u velebitskim \u010darima. Ne znamo jesu li im vodi\u010di \u0161to govorili o povijesti ceste, a mo\u017eda i spomenuli da je u jednoj od sru\u0161enih i zapu\u0161tenih stambenih objekata uz cestu, svoj cestarski radni vijek proveo Lukin pradjed.Samo nekoliko desetaka metara niz cestu, zapu\u0161tena stoji i rodna ku\u0107a Borisa Marune, hrvatskog pjesnika, prevoditelja te veleposlanika Republike Hrvatske u Republici \u010cileu. Stali smo nakratko i kod kamenoloma Romanovca, a zatim se polako spustili na asfaltiranu cestu, gledaju\u0107i\u00a0 \u201ena\u0161e\u201c grede i zastavu.
\nNikola Butorac i Davor Joki\u0107<\/p>\n

    \n
  1. Prema knjizi Dragutina Seljana, Zemljopis pokrajinah ilirskih.<\/em>Pogledati i suvremeni\u00a0 znanstveni pristup ovoj tematici u radu Mirjane Tro\u0161elj :Mitske legende i predaje ju\u017enovelebitskogPodgorja<\/em><\/li>\n<\/ol>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    TULOVE GREDE – TRE\u0106A SRE\u0106A ILI KAKO VRATITI DUG DOMOVINI Planine\u00a0 su mjesta koja treba upoznavati postupno; \u00a0ne treba se … <\/p>\n

    Continue reading Tulove grede<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/98"}],"collection":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=98"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/98\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":102,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/98\/revisions\/102"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=98"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=98"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=98"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}