{"id":883,"date":"2021-05-30T06:43:07","date_gmt":"2021-05-30T06:43:07","guid":{"rendered":"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/?p=883"},"modified":"2021-10-08T11:01:53","modified_gmt":"2021-10-08T11:01:53","slug":"istarska-lutanja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/2021\/05\/30\/istarska-lutanja\/","title":{"rendered":"Istarska lutanja, 2.-5.travnja ’21."},"content":{"rendered":"\n

Trebalo je vi\u0161e od godinu dana u doba pandemije koronavirusa da ostvarimo na\u0161u rezervaciju u istarskom gradi\u0107u, odnosno zaseoku blizu Motovuna. Ali isplatilo se \u010dekati: kumova dru\u017eba, poja\u010dana “kumicom” Mirjanom, djelomi\u010dno za\u0161ti\u0107ena cjepivom, zapo\u010dinje lutanja Istrom uzdu\u017e i poprijeko 2. travnja 2021.<\/p>\n\n\n\n

Kre\u0107emo u 10 h, a to\u010dno u 12 zaustavljamo se na rije\u010dkoj obilaznici, to\u010dnije na odmori\u0161tu Vrata Jadrana. Ovdje sam se dogovorio s Vanjom koju nisam vidio 45 godina, a poznamo se blizu 50, jo\u0161 iz osnovne \u0161kole!<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Kako je lijepo susresti se opet<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Nije trebalo dugo \u010dekati. Ve\u0107 sam izdaleka naslutio o kome se radi – vide\u0107i dvije visoke \u017eenske osobe…Naime, Vanja se brine za svoju majku, jo\u0161 uvijek \u010dilu staricu od 90 godina. Srda\u010dno smo se pozdravili i zagrlili, a zatim sjeli za stol gdje nas je Verica po\u010dastila kavom i kola\u010dem. Ugodno \u0107askaju\u0107i o sada\u0161njim i pro\u0161lim doga\u0111ajima vezanim za \u0161kolu i obitelj, osje\u0107ali smo se opet bliskima, kao dad nisu pro\u0161le tolike godine. Rastali smo se sa \u017eeljom da to nije na\u0161 zadnji susret jer jo\u0161 ima toliko toga da ponovno pro\u017eivimo zajedno.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Nastavili smo prema Istri, ali sam prekasno vidio skretanje za Pulu, tj. za tunel U\u010dku, pa smo vidjeli da nas cesta vodi za Sloveniju i Italiju, tj. grani\u010dni prijelaz Rupu! Nije bilo druge nego se pred granicom okrenuti i natrag prema skretanju za Opatiju\/Pulu. Nije nam bilo previ\u0161e \u017eao \u0161to smo napravili 22 km vi\u0161e. Signalizacija nije idealna, a nigdje nema oznake za tunel U\u010dku – \u0161to bi bilo puno jasnije. Pro\u0161li smo tunel, a na po\u010detku Ypsilona \u010dekalo nas je neugodno iznena\u0111enje – zastoj zbog radova na autocesti. Bio sam prvi u koloni i malo se nezgodno stao tako da su me voza\u010di iz suprotnog smjera “pozdravljali” trubom! Radnik koji je regulirao promet nije se na to osvrtao. Nastavljamo prema odvojku za Buzet i prolaze\u0107i poznatim krajolicima. Zbog lijepo uskrsno ure\u0111enih kru\u017enih tokova, malo se vozikamo gradom, a zatim se uz Mirnu upu\u0107ujemo prema Motovunu.<\/p>\n\n\n\n

Malo se stvar zakomplicirala pa nismo tako lako na\u0161li na\u0161 apartman. Naime, ja sam na\u0161eg Elvisa, iznajmljiva\u010da, shvatio da treba produ\u017eiti glavnom cestom, a ne skrenuti lijevo preko Mirne. Bilo je dakle nekoliko poku\u0161aja i pogre\u0161aka, ali smo na kraju ipak na\u0161li tra\u017eenu adresu prate\u0107i putokaz za vinariju Fakin. Na\u0161e su sobe Valentino, a nalaze se u neposrednoj blizini spomenute vinarije. <\/p>\n\n\n\n

Prvi dan, drugi travnja… <\/p>\n\n\n\n

Ubrzo sti\u017eu i Lisci pa zajedno razgledamo sobe, dnevni boravak s kuhinjom: ona je odu\u0161evila sve nas jer je i prostrano, moderno i funkcionalno. I sobe su u redu, ali se do njih mora penjati uskim stubi\u0161tem, \u0161to za na\u0161e \u017eene, pa ni za ostale nije bilo zabavno. Lijep pogled s prozora na Motovun je donekle umanjio problem s tv-programima, koje nismo znali namjestiti, a sina Elvisa nije bilo, ve\u0107 samo stariji gazda Ivan Valentin, koju godinu stariji od nas.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
S prozora na\u0161e sobe u kasno i poluobla\u010dno popodne <\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Tek smo tre\u0107i dan shvatili da postoji samo jedan bojler za obje sobe, pa mi je tako Marijan, ne znaju\u0107i za to, slu\u010dajno no\u0107u ugasio bojler pa se nije moglo ujutro tu\u0161irati. Drugi put \u0107emo znati, a to nam je potvrdio i dobro\u0107udni ali ne ba\u0161 sposobni doma\u0107in. Odlazimo u prvi obilazak, zapa\u017eamo vani i “na\u0161” bazen\u010di\u0107, a i ve\u0107i uz ku\u0107u na 100-injak metara udaljenosti. <\/p>\n\n\n\n

\"\"
Na\u0161 vozni park i bazen\u010di\u0107 s orezanim dudom<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Impresionirani smo i brajdom i deblima posje\u010denim sli\u010dno na\u0161im vrbama, ali nam doma\u0107in ipak zna re\u0107i da se radi o vrsti duda. Poslije smo ih svuda uokolo vi\u0111ali. Prvi posjet u Motovun, malo autom, pa onda pje\u0161ice. \u0160etnja nama ve\u0107 poznatim uli\u010dicama…a ne\u0161to smo ipak i prepoznali. Opet je lijepo jer ima ne\u0161to i turista, vi\u0161e stranih, a terase kavanica i restorana su otvorene.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Mati i k\u0107i na zidinama staroga Motovuna grada <\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Na povratku nailazimo na mje\u0161tane s ubranim \u0161parogama u ruci…Dolazimo u napast da ih pitamo gdje ih ima, ali malo sram a malo i strah od zmija nas sprje\u010dava, pa odustajemo…<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Kakvo zgodno mjesto za na\u0161e ljubitelje dobre kapljice <\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Ve\u010der za velikim stolom, poseban u\u017eitak koji smo dopunjavali finom kapljicom i kartanjem una. <\/p>\n\n\n\n

Subota, 3. travnja<\/p>\n\n\n\n

Drugi dan na\u0161eg boravka u Istri zapo\u010dinjemo obilnim doru\u010dkom i dogovorom o posjetu Staze 7 Mirninih slapova. Odvezli smo se u Buzet i tamo pratimo znakove za Stazu 7 slapova. Parkiramo se i kre\u0107emo prema po\u010detku staze lijepom \u0161etnicom uz Mirnu, otprilike jedan km. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Dalje staza postaje neravnija i u\u017ea – ulazimo u kanjon. Ugodno smo iznena\u0111eni krajolikom, jezercima i slapovima nad kojim je izgra\u0111ena i ziplin, \u017ei\u010dara za mlade i hrabre.<\/p>\n\n\n\n

\u017dene, iako imaju problema s bolovima u nogama, dobro se dr\u017ee. Nakon pola sata-sat, ipak je Verici dosta jer staza postaje previ\u0161e zahtjevna za nju. Putem smo se mogli i malo ljuljati, poput ljulja\u010dke na Cesargradskoj gori. Njih tri se odlu\u010duju polako vratiti, a Marijan i ja odlu\u010dujemo krenuti prema tzv. Velikoj pe\u0107i, misle\u0107i da \u0107e nas taj uspon dovesti do nekog vidikovca. <\/p>\n\n\n\n

\"\"
Prvi koraci u kanjonu Mirne<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Buzetski kanjon, slap Zagon<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Krenuli smo u nepoznato, popeli se do vrha i pogledali prema Buzetu. Lijep pogled, ali o\u010dekivali smo vi\u0161e. Nastavili smo stazom koja ba\u0161 i nije bila jako uga\u017eena, a mjestimice i zarasla. Susreli smo jedan mla\u0111i par stranaca koji nam nisu dali umiruju\u0107e informacije, ali je kum po svojoj navadi nastavio: Povratka nema, a nekamo sti\u0107i moramo😜!<\/p>\n\n\n\n

Za divno \u010dudo, ovaj izlet u nepoznato ubrzo je zavr\u0161io. Na\u0161li smo se u dolini jedne od rukavaca Mirne, a ona nas je dovela do lijepih prizora i do po\u010detne to\u010dke, samo na drugoj obali… <\/p>\n\n\n\n

\"\"
Hajdemo preko! poziva me kum na drugu obalu Mirne


<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Pre\u0161li smo obojica a da se nismo smo\u010dili. Krenuli smo stazom i ubrzo do\u0161li pod stijene koje su zbog svoje strmine dobra vje\u017eba za penja\u010de. Prelaze\u0107i mosti\u0107 promatrali smo ih i ovjekovje\u010dili fotografijama i te prizore.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Pre\u0161li smo i mosti\u0107 koji je bio u tako dobrom stanju da nije mogao biti iz Napoleonova vremena…kakvih ima u na\u0161im krajevima<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"
S ovih je stijena, malo poslije na\u0161eg obilaska do\u017eivio nesre\u0107u jedan penja\u010d…<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Izlazimo iz kanjona i, zajedno sa \u017eenskim dijelom “ekipe” odlazimo po aute, da bismo se uskoro ulogorili kod stijena, uz sam tok jedne od Mirninih izvora. Spremamo se na obilan obrok na jednom lijepom \u0161ljun\u010danom pro\u0161irenju, poput neke ade. Dosta pu\u0161e pa moramo stalno gledati da se majice ne na\u0111u u Mirni. <\/p>\n\n\n\n

\"\"
\n

A vjetar pu\u0161e, dok Mirna mirno te\u010de…<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n<\/div><\/div>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

U\u017eivamo u svemu, prirodi, bistroj Mirni, u njoj ohla\u0111enom crnom vinu…, a zatim odlazimo s nakanom da se uputimo dalje u razgled jezera Butonige.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Su\u0161enje robe ili rastanak s njom…jer vjetar pu\u0161e, a Mirna nije tako mirna<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Kumovi na satu prirodopisa<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n
\"\"
Stoli\u0107 je bio premalen za na\u0161e apetite…<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Ve\u0107 smo i prije bili na jezeru Butonigi, ali davno je to bilo pa nas je ponovni susret opet odu\u0161evio kao da je prvi. Prilazna cesta dosta uska i strma, ali zato pogled s vrha i s obje strane \u010daroban, pogotovo kad smo u daljini vidjeli i Alpe…<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Jedan samoslik s vjetrovita vidikovca iznad Butonige: na vrhu dobrano pu\u0161e, ali je zato vidik ljep\u0161i.<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n

Nedjelja, 4. travnja – uskrsni doru\u010dak<\/p>\n\n\n\n

Prepun stol jela, pila i cvije\u0107a…Tucamo se jajima. \u017denski dio ekipe odnosi pobjedu. No\u0107u je padalo i puhalo, vrata i prozori ba\u0161 ne dihtaju najbolje, \u0161kure \u0161kripe…ali sve to ima svojih \u010dari kad je jutro tako bistro i prozra\u010dno.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
\u0160unkica, jaja, vino, rakijica<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n

Prva znamenitost koju smo tog dana razgledali je \u0161pilja Mramornica kroz koju nas je stru\u010dno provela mlada g\u0111ica Nikolina. Vrlo stru\u010dno i s voljom provela na je \u0161piljom i pokazala mnoge njezine tajne. Prvi se put spominje u spisima poznatog putopisca Alberta Fortisa iz 1770. godine. Od samog ulaza u spilju, okomite stube vode do velike dvorane bogate sigama raznih boja, velikim stalagmitima, stalaktitima i stalagmatima visokim do trinaest metara i \u0161irine do deset metara. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

Ve\u0107 je sam ulaz u \u0161pilju, u koji se mora spu\u0161tati okomito kroz vrlo usko stubi\u0161te bio neobi\u010dan, ali na sre\u0107u ne previ\u0161e zahtjevan.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Ulaz u Had<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n
\"\"
U srcu tame<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Ljepota stalagmata<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n
\"\"
Imena luda…<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n

Mnogi su pustolovi, i ne znaju\u0107i da je svako ostavljanje otisaka u stijeni kobno za \u017eivot \u0161pilje, urezivali svoja imena.<\/p>\n\n\n\n

Od \u017eivih atrakcija Nikolina nam je svjetiljkom pokazala si\u0107u\u0161nog pauka, stanovnika ove podzemne ljepotice, tek relativno nedavno otkriven endemski stanovnik \u0161pilje.<\/p>\n\n\n\n

Nakon Mramornice upu\u0107ujemo se prema zvjezdarnici u Vi\u0161njnanu. Zdanje poznate zvjezdarnice nije tako veliko kao \u0161to smo zami\u0161ljli, ali je u lijepom okoli\u0161u, s pogledom \u010dak do slovenksih Alpa…<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Kamene gromade smje\u0161tene u krug podsjetile su nas na Stonehenge<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n

Prolazimo u\u0161\u0107em Mirne u Novigradu: ni\u017eu se slikoviti prizori u\u0161\u0107a <\/p>\n\n\n\n

Zaustavljamo se tek kod Limskog kanala, \u0161etamo se po ugodnom sun\u010danom vremenu. Ve\u0107 se osje\u0107a skori po\u010detak sezone. \u010cujemo strane jezike djece i \u0161eta\u010da, lave\u017e ljubimaca, viku mali\u0161ana. Sje\u0107amo se i mjesta koje smo ve\u0107 jednom davno obi\u0161li…Mo\u017eda i dvaput.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Limski kanal u rano prolje\u0107e…za Uskrs<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Dogovor je pao da Lisci posjete Pulu, a Butorci Fa\u017eanu, pa poslije opet zajedni\u010dki povratak u Motovun. Kod Vodnjana smo mi skrenuli desno prema Fa\u017eani, a Marijan nastavio ravno prema Puli. Nismo nikada ranije bili u Fa\u017eani, a mo\u017eda i jesmo jer smo bili na Brijunima. U svakom slu\u010daju, sve nam je izgledalo novo, a i potraga za gradskim grobljem se otegla jer smo dosta kasno shvatili da postoji, osim staroga, i novo. Ipak, uspjeli smo, a ubrzo i na\u0161li posljednje po\u010divali\u0161te meni drage osobe, Nade Koroman…<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Hvala ti, Nado, na lijepim zajedni\u010dkim trenucima uz francuski,
pjesmu i gitaru…<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n

Na povratku nas dvoje jo\u0161 jednom stajemo na osmatra\u010dnici iznad Limskog kanala, da sa\u010duvamo \u0161to du\u017ee u sje\u0107anju lijep krajolik iz pti\u010dje perspektive.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Uskrsni smo ponedjeljak, 5.travnja 2021.na\u0161 zadnji dan u Istri, odlu\u010dili provesti uz Mirnu, u Koltlima, a zatim u Humu. Veselili smo se ponovnom susretu s bistrom i tirkiznom Mirnom i njezinim slapi\u0107ima, slikovitim starim ku\u0107ama, mostom i klisurama…<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Kotli su 5. postaja na kru\u017enoj stazi uz Mirnu<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Bilo kuda, psi\u0107i svuda!<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n
\"\"
Naravno, prvo slovo smo svi, vi\u0161e-manje prepoznali: A<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n

\u0160etnja Humom bilo je na\u0161e zadnje ovogodi\u0161nje dru\u017eenje s istarskim ljepotama i njenom povije\u0161\u0107u. Iskoristili smo priliku da uzdu\u017e i poprijeko pro\u0111emo gradom i – da se ne umorimo previ\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n
\"\"
Lisci, kompletna family, 3 M…<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n

A na kraju ipak smo se nekako uspjeli dogovoriti da povratak bude mala turisti\u010dka avantura preko \u0106i\u0107arije, koju smo i danas gledali s Huma naro\u010dito. Bilo je malo nesnala\u017eenja i vra\u0107anja jer znakovi slabo upu\u0107uju na uske cestice preko velike, a vidjeli smo i dosta \u0161umovite \u0106i\u0107arije. To je bilo prvi put da smo ju pre\u0161li gotovo cijelom du\u017einom i spustili se na Rijeku…<\/p>\n\n\n\n

Bilo je problema na po\u010detku, Marijan je previdio usku cesticu kojom smo trebaIi skrenuti s glavne ceste, pa se morao vra\u0107ati. No uskoro smo zajedno prolazili kroz slabo naseljena sela, kr\u0161evite i \u0161umske proplanke dugog vapnena\u010dkog vijenca sjeverne Istre.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Na putu smo prolazili ili vidjeli natpise mnogih imenom poznatih mjesta: Trst-enik, Rakitovec, Sv. Martin, Brest, Vodice….<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n

Cesta uglavnom dobra, vrijeme ugodno za vo\u017enju pa smo lagano prolazili nepoznatim krajem, a usput i slikali…<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Nakon Trstenika uputili smo se ne prema Brestu – zapadno, ve\u0107 prema mjestu Dane – sjeverno… koje \u0107e nas dovesti i do istarskih Vodica<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n
\"\"
U Istri spomenici – uspomene ne umiru.<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n

U Vodicama je raskri\u017eje: jedan krak vodi prema slovenskoj granici, Jelovicama, a drugi prema jugoistoku, Malim Munama, \u017dejanima, Zvone\u0107em… sve u smjeru Rijeke. Na kri\u017eanju sam ja bio nesiguran, skoro da nisam skrenuo u Jelovice ali je Marijan, uz pomo\u0107 Mirjane i navigacije sigurno skrenuo desno…Mo\u017eda smo mogli i stati jer je to mjesto dosta poznato u planinarskim krugovima: bilo je i ovom prilikom dosta planinara oko planinarske ku\u0107e …<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Mjesto koje bismo trebali malo bolje upoznati.<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n

Opro\u0161taj od Istre imali smo na jednom ne ba\u0161 tako lijepom mjestu u blizini Matulja, ali dovoljno velikom da parkiramo na\u0161e aute, napravimo skloni\u0161te, slo\u017eimo stolce, stoli\u0107, i predamo se u\u017eivanjima u hrani i pi\u0107u…<\/p>\n\n\n\n

\"\"
S punim ustima rastajemo se od Istre….<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Trebalo je vi\u0161e od godinu dana u doba pandemije koronavirusa da ostvarimo na\u0161u rezervaciju u istarskom gradi\u0107u, odnosno zaseoku blizu … <\/p>\n

Continue reading Istarska lutanja, 2.-5.travnja ’21.<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/883"}],"collection":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=883"}],"version-history":[{"count":17,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/883\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":974,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/883\/revisions\/974"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=883"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=883"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=883"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}