{"id":848,"date":"2021-01-17T20:21:46","date_gmt":"2021-01-17T20:21:46","guid":{"rendered":"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/?p=848"},"modified":"2021-03-18T15:21:44","modified_gmt":"2021-03-18T15:21:44","slug":"11-11-2020-i-opet-velebit","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/2021\/01\/17\/11-11-2020-i-opet-velebit\/","title":{"rendered":"11.11. 2020. I opet Velebit"},"content":{"rendered":"\n

Evo, za po\u010detak na\u0161eg izleta opisanog ukratko, iz pera Ogijeva… i moga. <\/p>\n\n\n\n

Odlazak na Velebit, 11. prosinca 2020., grani\u010dio je sa zdravom pameti, ali kad Nikola organizira, onda nema bojazni.<\/p>\n\n\n\n

Ki\u0161a i magla pratili su nas od Zagreba.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Prvo zaustavljanje u srcu Velebita <\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Na polaznoj to\u010dki, planinarskom domu Alan, do\u010dekalo nas je sunce i pogled na more. <\/p>\n\n\n\n

\"\"
Zdravica suncu i planinama <\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Cijelim usponom do Rossijeva skloni\u0161ta mazilo nas je sunce, a prilo\u017eene fotografije najbolje opisuju \u010daroliju Velebita.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Do Rossijeva skloni\u0161ta u\u017eivamo u velebitskom suncu i vidicima <\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Gaziti po suhom li\u0161\u0107u bio je poseban ugo\u0111aj.<\/p>\n\n\n\n

Rossijevo je skloni\u0161te prekrasno, ali drugi put bez o\u0161tre sjekirice ne kre\u0107emo. Namu\u010dili smo se s tupim sjekirama i pilama, ali smo se ipak i ugrijali uz vatru, uz smijeh i muku je\u017eevu.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Pilili smo i cijepali. Da nam ne bude dosadno i da se zagrijemo😜<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Nakon lo\u0161e prospavane no\u0107i na drvenim klupama, do\u010dekali smo zoru, doru\u010dkovali i uz suhu stazu i maglovito podneblje osvojili smo jedan od vrhova Velebita – Gromova\u010du, 1676 m. Nezaboravno!<\/p>\n\n\n\n

  • \"\"
    U magli, na vrhu
    <\/figcaption><\/figure><\/li><\/ul>\n\n\n\n

    U povratku nas je sitna ki\u0161a i magla upozorila da smo na Velebitu, ali smo se sigurno vratili do polazne to\u010dke. Ugrijali smo se u Alanovu skloni\u0161tu i sretno vratili u Zagreb. Veliko hvala Nikoli.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"
    Dva penzi\u0107a na vrhu Gromova\u010de

    <\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

    Evo jo\u0161 nekih sje\u0107anja na na\u0161e dvodnevno “velebitarenje”.<\/p>\n\n\n\n

    Sje\u0107amo se mje\u0161tana Li\u010dana u \u0160vici i Krasnom. Dvaput sam stao i pitao koliko jo\u0161 ima do skretanja za velebitsku cestu za \u0160tirova\u010du, odnosno, V. Alan. Malo je problem \u0161to se u Krasnom ra\u010dvaju ceste za Oltare – Jablanac, drugi krak za planinarski dom Zavi\u017ean, a tre\u0107i za \u0160tirova\u010du i dalje prema V. Plani i Pazari\u0161tima. Dobronamjerno su nam odgovarali, a mi smo im zahvalili i predstavili se kao ljubitelji Like i Velebita, koji vuku podrijetlo iz gospi\u0107ke okolice. Samo smo se jednom malo vratili jer jedan odvojak te “li\u010dke magistrale vodi i do planinarske ku\u0107e Apati\u0161an, pa i dalje prema Lomskoj dulibi i Rajincima: Velikom i vi\u0161em – Malom (1699 m). To \u0107e biti lijep izlet, ali za neku drugu prigodu.<\/p>\n\n\n\n

    Nastavili smo dalje prema planinarskoj Carevoj ku\u0107i, \u017eivopisnoj, ali bez igdje ikoga. Kratko smo ju slikali i nastavili prema sljede\u0107oj planinaraskoj ku\u0107i – Mrkvi\u0161tu. Budu\u0107i da je tu i ra\u010dvanje ceste, a desni krak vodi prema Alanu, stali smo, protegnuli noge i nazdravili za uspje\u0161no savladan dobar dio puta. Svidjelo nam se o ovo planinarsko zdanje, dosta veliko i slikovito, uz samu cestu. Trenuta\u010dno potpuno pusto.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"
    Careva ku\u0107a ili planinarska ku\u0107a Begova\u010da, na 1180 m\/n\/v<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

    Kod Begova\u010de prestaje asfalt a mi nastavljamo osun\u010danim padinama jo\u0161 nekoliko kilometara do planinarske ku\u0107e Alan. U\u017eivali smo u suncu i jelu, ali ne koliko smo htjeli jer je pred nama bilo najmanje 4 h hoda do cilja – Rossijeva skloni\u0161ta. Nakon obroka prvi dio puta, ustvari pristupni put do Premu\u017ei\u0107eve staze bio nam je napornije nego \u0161to smo mislili. Dosta strma staza, a te\u0161ka naprtnja\u010da na le\u0111ima: na sre\u0107u ne\u0161to manje od pola sata, a zatim olak\u0161anje – Premu\u017ei\u0107eva staza, relativno ravna, odnosno blaga uzbrdica koja se lako svladava i preko livada i kroz \u0161umu. Nismo mogli a da ponekad ne stanemo i ne divimo se krajolik, u daljini su se kao iz mora ili oblaka uzdizali otoci ili vrhunci… Poslije smo dobili potvrdu, kao \u0161to sam i mislio, da se radi o oblacima. Tek u blizini Rossijeva skloni\u0161ta i more nam se malo ukazalo s otocima, najvjerojatnije Krkom i jo\u0161 ponekim otokom sjevernog Jadrana.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Ono \u0161to \u0107e mi ostati u sje\u0107anju du\u017ee od nekih drugih lijepih trenutaka – to je uspon kamenim stubi\u0161tem izme\u0111u isto\u010dne i zapadne stijene Crikvene. Strme i zahtjevne stube, a mi ve\u0107 prili\u010dno iscrpljeni u kasno poslijepodne. Nismo si dopustili da dugo ma\u0161tamo o usponu na vrh Crikvene jer nismo znali koliko nas jo\u0161 \u010deka do Rossija.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"
    Stubi\u0161te izme\u0111u isto\u010dne i zapadne Crikvene je najvi\u0161a to\u010dka Premu\u017ei\u0107eve staze.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

    Dolazak do Rossijeva skloni\u0161ta otegnuo sepreko svake mjere: ve\u0107 je pao prvi mrak kad smo u\u0161li u skloni\u0161te. Odmah smo po\u010deli s raspremanjem i pripremama za lo\u017eenje. Sre\u0107om da sam u skloni\u0161tu bio prije mjesec i pol pa sam znao da ima zanimljivo neonsko osvjetljenje, duga\u010dko preko metra, i s ru\u010dicom za paljenje. Pokazao sam Ozrenu \u0161to sve ima od korisnih stvari: grane za lo\u017eenje, pila, sjekire…ne ba\u0161 o\u0161tre, ali ipak. Ve\u010der je duga; da bismo ju skratili, bacili smo se na pomalo Sizifov posao piljenja, cijepanja, rezanja, a i skupljanja grana u bli\u017eoj okolici. Ipak smo uspjeli nalo\u017eiti vatricu i grijati se u sve hladnijoj no\u0107i. Se\u0107om, jedna od stvari koje nisam zaboravio – kocke za potpalu i upalja\u010d – pomogli su nam da upalimo i odr\u017eavamo vatricu. Za jedan sat ve\u0107 se prili\u010dno osje\u0107ala toplina u prostoriji. Tavanski je dio bio topliji, ali nam se nije penjalo pa smo si le\u017eajeve prostrli na dvije klupe postavljenje u L.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"\/<\/figure>\n\n\n\n

    Nakon \u0161to smo donekle zagrijali skloni\u0161te, bacili smo se na na\u0161e prehrambene zalihe. U\u017eivali smo u svemu \u0161to smo na\u0161li u na\u0161im naprtnja\u010dama, a ne\u0161to i na policama u skloni\u0161tu. Naravno, i ostavili smo pone\u0161to na odlasku: \u0161to hrane, \u0161to grana za lo\u017eenje…<\/p>\n\n\n\n

    I tako smo i siti i ugrijani mogli na “tvrdi” po\u010dinak oko 22 sata. Ja sam otprilike znao \u0161to me \u010deka, stavio sam ispod sebe jednu vre\u0107u, ali i \u017ealio cijeli sutra\u0161nji dan \u0161to sam bio lijen da nosim i prostira\u010d koji bi mi le\u017eanje (jer spavanja je bilo malo) u\u010dinio znatno ugodnijim. A Ogi je pro\u0161ao jo\u0161 lo\u0161ije. On, onako ko\u0161\u010dat, nije slutio da \u0107e le\u017eanje na uskoj i tvrdoj klupi za njega biti prava muka. Ali, nije se puno \u017ealio. Stoi\u010dki je sve podnio, jedva \u010dekaju\u0107i da s prvim svitanjem krenemo na Gromova\u010du.<\/p>\n\n\n\n

    No\u0107u si nismo mogli pomo\u0107i slu\u0161anjem na\u0161ih radijskih stanica: samo Digi\u0107i pa Digi\u0107i…Ali, i ne\u0161to dobro: puhovi te no\u0107i nisu bili previ\u0161e aktivni, nisu vodili veliko kolo! Uranili smo, spremili se i po ne ba\u0161 vedrom vremenu krenuli prema Gromova\u010di, dakle Premu\u017ei\u0107evom stazom prema Zavi\u017eanu. Nakon petnaestak minuta do\u0161li smo do skretanja za vrh Gromova\u010de. Ostavili smo naprtnja\u010de i uputili se prema vrhu. Ubrzo so do\u0161li do mjesta do kojeg sam do\u0161ao prije nepunih dva mjeseca s k\u0107erkom i njezinim Domijem. Iako dalje staza izgleda zahtjevna i neizvjesna, ispada da, uz malu pomo\u0107 ruku, daljni uspon nije du\u017ei od 7-8 minuta! \u0160teta \u0161to nismo bili uporniji pro\u0161li put jer je bilo i vrieme puno povoljnije. Jutros je sve samo ne lijepo: magla, vjetar, obla\u010dno – pred ki\u0161u. Ipak, veselili smo se kad smo stupili na vrh. Dvojica penzi\u0107a i Velebit – Gromova\u010da svuda oko nas. Malo se toga jo\u0161 vidjelo, a uskoro je po\u010dela i ki\u0161ica… Slikali smo se i polako krenuli natrag na stazu.<\/p>\n\n\n\n

    Povratak prema planinarskom domu Alan nije bio tako dug, ali ni tako lijep: ki\u0161ica nas je povremeno upozoravala da bi bilo po\u017eeljno sve usputne zanimljivosti ostaviti za neki sljede\u0107i put. I vlaga se uvukla u stopala od visoke trave kojom smo povremeno morali gaziti. Morat \u0107emo se dobro osu\u0161iti uz toplu pe\u0107… A tako je i bilo!<\/p>\n\n\n\n

    Veliko smo olak\u0161anje osjetili kad smo prepoznali, nakon otprilike 3 sata, skretanje sa staze prema domu. Do\u010dekao nas je na\u0161 samac-planinar i po\u017eelio nam dobrodo\u0161licu. Pozvao nas je u ugrijano skloni\u0161te unutar doma i ponudio nas toplim pi\u0107em. Ostali smo s njim u ugodnom dru\u017eenju, saznali da se upoznao i dru\u017eio jo\u0161 to jutro sa \u0160vicarcima koje smo i mi upoznali putem prema Rossijevu skloni\u0161tu. \u0160vicarka je ispekla kruh i donijela mu da proba. Kako su prekrasna ta usputna poznanstva! Ostaju dugo u sje\u0107anju i griju nas ne\u010dim toplim jo\u0161 dugo godina…<\/p>\n\n\n\n

    <\/p>\n\n\n\n

    <\/p>\n\n\n\n

    <\/p>\n\n\n\n

    <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Evo, za po\u010detak na\u0161eg izleta opisanog ukratko, iz pera Ogijeva… i moga. Odlazak na Velebit, 11. prosinca 2020., grani\u010dio je … <\/p>\n

    Continue reading 11.11. 2020. I opet Velebit<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/848"}],"collection":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=848"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/848\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":882,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/848\/revisions\/882"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=848"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=848"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=848"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}