![\"\"](\"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2019\/10\/IMG-20191022-WA0005-1024x768.jpg\")
<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n
Utorak, 30. 7. 2019.<\/p>\n\n\n\n
Ve\u0107 rano ujutro pozdravljamo se s Marinom i odlazimo prema Mostaru. Nakon malo lutanja gradom nalazimo put za Nevesinje i Gacko, pa dalje preko Bile\u0107e do granice s Crnom Gorom. Prvi smo put i\u0161li tom planinskom cestom s lijepim vidicima, ponekad i kroz \u0161umu i slabo naseljen kraj. <\/p>\n\n\n\n
![\"\"](\"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2019\/10\/IMG-20191022-WA0006-1024x768.jpg\")
Na\u0161 je terenac sve to izdr\u017eao, iako na uzbrdicama ne ba\u0161 lako. Od Gackog polja i postupnog spu\u0161tanja prema Bile\u0107i kraj je bogatiji, puno blaga pase na velikom polju opjevanom u Ma\u017eurani\u0107evu epu. Bilo je malih problema zbog radova na kolniku i obilaznica u Bile\u0107i, ali smo ipak relativno brzo do\u0161li na cestu koja iz Trebinja vodi u Crnu Goru. A njome smo, u punom sastavu “Kumove dru\u017eine”, pro\u0161li prije 8 godina, u listopadu 2011. Zaustavili smo se na jednom vidikovcu uz Bile\u0107ko jezero, s manastirom nedaleko od nas i oto\u010di\u0107em. <\/p>\n\n\n\n Dovoljno za kratko opu\u0161tanje i u\u017eivanje. Na granici smo imali sre\u0107e, kao i tijekom cijelog putovanja: prevelike gu\u017eve nije bilo. Carinici (na srpskoj strani) suzdr\u017eani, a na crnogorskoj pristupa\u010dniji i gostoljubiviji. Vjerojatno je i registarska plo\u010dica tu odigrala svoju ulogu. <\/p>\n\n\n\n Autocesta se u Crnoj Gori gradi, ali nakon kratke vo\u017enje njome, dolazimo na gradili\u0161te, tj. vozimo se kaldrmom oko jednog sata. Registracije uglavnom srpske, crnogorske, bugarske; vrlo malo iz Hrvatske: jedan-dva auta. <\/p>\n\n\n\n Prolaze\u0107i poznatom prometnicom, sje\u0107amo se posjeta manastiru Ostrogu, neopisive gu\u017eve i opasno uske prilazne ceste.<\/p>\n\n\n\n U Podgorici opet moramo stati i pitati za grani\u010dni prijelaz na Skadarskom jezeru. Oznake na cestama ba\u0161 i nisu previ\u0161e jasne,nigdje uo\u010dljive oznake o grani\u010dnom prijelazu. Nekako sti\u017eemo do granice, i to cestom koja kao da vodi kroz sajamsku gu\u017evu. Nemalo smo se iznenadili kad smo ugledali grani\u010dne ku\u0107ice. Ve\u0107 smo i umorni, ali prizor na jezero i okolne planine nas opu\u0161taju. Dogovorili smo se da \u0107u ipak nastaviti voziti dokle budem mogao jer tra\u017eenje preno\u0107i\u0161ta nas ba\u0161 i ne raduje. Nakon manje od sata lagane vo\u017enje visoki planinski lanci (Prokletija?) naziru se sada u daljini na sjeveroistoku, a mi vozimo ravnicom, s pogledom na Skadarsko jezero. Sve nas vi\u0161e \u010dude ogromne vile, ljetnikovci, bezbrojni moteli s benzinskim pumpama i restoranima. A i autocesta , malo druga\u010dija nego na\u0161e, ali besplatna – bez naplatnih ku\u0107ica, s puno vi\u0161e ulaza u nju…<\/p>\n\n\n\n Uglavnom zanimljiva i ugodna vo\u017enja zavr\u0161ava pred Tiranom, gdje autocesta prelazi u obi\u010dnu cestu, a automobila sve vi\u0161e! Umjesto obilaznice oko glavnog grada, Albanci sav promet usmjeruju u centar, pa nastaje neopisiv kaos, barem za na\u0161e pojmove.<\/p>\n\n\n\n Kako smo uspjeli pre\u017eivjeti tu prometnu ludnicu i ostati \u017eivi i neokrznuti – to nam nikako nije jasno. Ali da vi\u0161e nikad ne bih prolazio kroz tako ne\u0161to, to sam \u010dvrsto odlu\u010dio \u010dim smo iza\u0161li iz tiranskog krkljanca i na\u0161li se ponovno na autocesti za Elbasan. I pljusak nas je zatekao putem, kao da i on daje zadnji doprinos gnjava\u017ei kroz koju smo pro\u0161li. <\/p>\n\n\n\n Nakon Elbasana opet se moramo vi\u0161e puta zaustavljati radi provjere ispravnosti na\u0161e rute. Oznake za Makedoniju nema, jedino nam dobronamjerni Albanci poma\u017eu nekako, vi\u0161e rukama i pokazuju\u0107i na navigacijskoj karti na mobitelu. Problem je u tome \u0161to dr\u017eavama nije stalo da jasno ozna\u010de kako ih napustiti, ve\u0107 se ozna\u010davaju njihova mjesta, u ovom slu\u010daju grad Kor\u00e7\u00eb , koji je samo djelomi\u010dno na ruti prema Ohridu. Po kilometra\u017ei znatno udaljeniji od najbli\u017eeg prijelaza u Makedoniju, to nam nije bio najbolji orijentir, ali nekako smo se sna\u0161li, izme\u0111u ostalog i kori\u0161tenjem GPS-navigacije i ostaloga. Naravno, to nas je ko\u0161talo: za 2 dana napravili smo tromjese\u010dni ra\u010dun!<\/p>\n\n\n\n Pamtit \u0107emo odli\u010dno povr\u0107e(raj\u010dicu i…) koje smo kupili uz cestu, a odmah se i raspitali za dalji smjer prema “nesretnom” Kor\u00e7\u00ebu! Nakon toga i mjesta gdje \u0161iklja voda, a djeca nude pranje vozila. Cesta je opet postajala prete\u017eno planinska, pratila tok nekih rje\u010dica ili presu\u0161enih korita. Bilo je i smije\u0161nih scena s policijom i autom ispred nas: dugo nije pretjecao nikoga, a poslije kad je pretekao jedan kamion, zaustavila ga je policijska patrola.<\/p>\n\n\n\n I onda, kad se napokon pojavilo jezero na horizontu, za koje smo pretpostavljali da je Ohrid, bili smo presretni \u0161to se bli\u017ei kraj na\u0161eg maratonskog putovanja.<\/p>\n\n\n\n No, nije bilo tako: glavna cesta koja vodi na ohridsku obalu ne vodi i na makedonsku granicu!? Trebalo nam je neko vrijeme da to shvatimo, a uvjerili smo se kad smo pitali neke Makedonce i Albance koji su trgovali.<\/p>\n\n\n\n Morali smo se vratiti 2-3 km, i onda krenuti sporednom cestom, naravno, bez jasne oznake da ona vodi do makedonske granice. Kad smo uskoro vidjeli grani\u010dne ku\u0107ice, laknulo nam je, i na\u0161 umor kao da je po\u010deo nestajati.<\/p>\n\n\n\n Tome je doprinio i makedonski policajac na granici koji je bio vi\u0161e nego susretljiv, spomenuo restoran “Nikola” u Strugi gdje mo\u017eemo svratiti, a i upozorio na neravnine na cesti koje nas o\u010dekuju. Ovako ohrabreni nastavili smo voziti neravnom cestom i oko 19 h stigli u Strugu. Verica ju pamti otprije 40 g. Vozimo se polako kroz ljetovali\u0161te s puno gostiju, uglavnom vi\u0111amo makedonske registarske oznake OH i SK, ali ima i bugarskih i srpskih. Izlaze\u0107i u pravcu Ohrida malo vrludamo, no obrzo sti\u017eemo u Ohrid – na\u0161e glavno odredi\u0161te. Dosta gust promet, ali daleko od tiranskog prometnog kaosa. Bez puno tra\u017eenja pronalazimo na\u0161 Turisti\u010dki bulevar, a da toga nismo bili ni svjesni. Mo\u017eda i naj\u0161ira cesta u Ohridu, ali je svejedno orijentacija po ku\u0107nim brojemvima skoro nemogu\u0107a jer rijetko koja ku\u0107a ima vidljiv broj. Skre\u0107emo na jednom kru\u017enom toku prema obali jezera jer sam obavije\u0161ten da je apartman blizu obale. Pomo\u0107 mladog Makedonca je dobrodo\u0161la, ali ne naro\u010dito precizna: saznali smo da smo blizu tra\u017eene adrese, ali imaju\u0107i u vidu zra\u010dnu liniju. Vra\u0107amo se na Turisti\u010dki bulevar i ubrzo stajemo na rub kolnika – \u0161to nije rijetkost i na tako prometnoj cesti. Kod obli\u017enjeg pansiona pitam za adresu, ali mi gospo\u0111a koja boravi u njemu nije znala pomo\u0107i. Ipak, sre\u0107a me pomazila jer sam sam oti\u0161ao do susjedne zgrade i prona\u0161ao tra\u017eeni broj – Turisti\u010dki bulevar 15!<\/p>\n\n\n\n Ve\u0107 je padala no\u0107 pa smo morali brzo odlu\u010diti: ostati parkirani na glavnoj cesti ili napraviti krug oko zgrade. Odlu\u010dili smo se na drugu varijantu, te\u017eu, ali sigurniju. Nismo uspjeli do\u0107i na na parking pred zgradom, ve\u0107 malo dalje. U\u0161li smo u zgradu i malo \u010dudnim dizalom popeli smo se na zadnji, 5. kat: unutra\u0161nja se vrata nisu dokraja zatvorila, a pri zaustavljanju se \u010dula neugodna buka. Nakratko nas je prepla\u0161ila, ali smo se ubrzo zaputili prema zadnjem stanu – broj 24. Nije nam dugo trebalo da otvorimo protuprovalna vrata. Oboje smo ostali ugodno iznena\u0111eni lijepim, novim stanom od 50-ak metara kvadratnih. Malo smo u\u017eivali u razgledavanju, a onda se vratili do \u0111imija. Nekako smo na kraju ipak uspjeli parkirati pred zgradom, uzeli posteljinu i toaletnu torbicu. Umorni smo, ali ipak se opu\u0161tamo ve\u010deraju\u0107i juhu i odli\u010dnu albansku raj\u010dicu s tijestom. Pri\u010damo o dugom i napornom putovanju, sretni \u0161to smo uspjeli sti\u0107i \u017eivi i zdravi na cilj. <\/p>\n\n\n\n Iako ispod nas bruji promet i \u010duje se vika mlade\u017ei gotovo cijelu no\u0107, spavamo relativno dobro jer nije vru\u0107e ni sparno: Ohrid je na 693 m\/n\/v.<\/p>\n\n\n\n Srijeda, 31. 7. 2019. <\/p>\n\n\n\n Odmaramo se i upoznajemo okolicu. Donosim preostale kov\u010dege iz auta, pijemo kavu na na\u0161em osun\u010danom balkonu s prelijepim jpogledom na grad i jezero Ohrid. Prva \u0161etnja do jezera: uputili smo se prema jezeru i vidjeli jedan stariji par da se uputio, natovaren kupa\u0107im rekvizitima, na pla\u017eu. Slijedimo ih i za 5-6 min, prolaze\u0107i kroz \u0161kolsko i fakultetsko dvori\u0161te, sti\u017eemo na obalu uz jedan talijanski restoran\u010di\u0107.<\/p>\n\n\n\n Riva je prekrasna, s puno sadr\u017eaja za mlade, \u0161etnicom, trgovcima… U\u017eivamo u pogledu na labudove i \u010damce u \u0161a\u0161u, na turisti\u010dke brodice koje stalno prolaze na ruti Ohrid – Sv. Naum. Istra\u017eujemo Stari grad i neposrednu okolicu: Vera je presretna \u0161to pronalazimo KAM, trgovinu u blizini, u kojoj je nakupovala po svom obi\u010daju brdo stvari, i to vrlo jeftino, 40-ak posto jeftinije. Najvi\u0161e ju veseli gr\u010dko maslinovo ulje. Poslije ru\u010dka opet smo u \u0161etnji Turisti\u010dkim bulevarom, gdje i pronalazimo po\u0161tu, ali ne uspijevamo nazvati doma\u0107ina Giorgija: nema vi\u0161e telefona pa nam sa svojeg mobitela simpati\u010dna slu\u017ebenica zove i ostavlja mu poruku. <\/p>\n\n\n\n \u010cetvrtak, 1. kolovoza 2019.<\/p>\n\n\n\n Ujutro \u0161aljem poruku Gioriju jer je V. potro\u0161ila svoje “gige”, a ja 80% od 370 kn?! Toliko su mi napla\u0107ene Whatsapp poruke? Zvao nisam nikoga!<\/p>\n\n\n\n Giorgi je ubrzo do\u0161ao k nama: simpati\u010dan i razgovorljiv Makedonac, koji se, poput svojih predaka, smatra i Bugarinom. Pri\u010da nam o sebi, o svojem dobrom prevodila\u010dkom poslu s pok. Marijom, o Ohridu i svemu pomalo. Uskoro nas je odveo u restoran preko ceste i upoznao s prijateljem Albancem Kutimon i konobarom. Pije se fina rakijica, pa sam i ja popio malo preko svoje mjere, ali sve za dobro dru\u0161tvo i raspolo\u017eenje. Giorgi je po\u010dastio ru\u010dkom, ukusnom \u010dorbom koju nosimo u na\u0161 stan\u010di\u0107. Mo\u017eda smo se malo i prenajeli jer Verici je bilo muka. <\/p>\n\n\n\n Nakon odmora odlazimo s na\u0161im poznanicima u \u0161etnju starim dijelom Ohrida, do crkve sv. Sofije. Malo smo se zadr\u017eali u razgledavanju, slikanju i slu\u0161anju zvu\u010dne probe neke austrijske \u0161ansonijerke afri\u010dkog podrijetla. Verica se raspituje za bisere koje bi kupila Dragici, a ja tra\u017eim zemljopisnu kartu Makedonije \/ Balkana. Navra\u0107amo do Giorgija u njegovu Partizansku ulicu. On ima stan u Skopju gdje je formalno zaposlen, a ovdje mu u omanjoj ku\u0107i \u017eivi brat s obitelji, a on povremeno navrati. Donijeli smo mu bocu samoborskog bermeta, \u0161to ga je ugodno iznenadilo. On je nama jo\u0161 jutros poklonio bo\u010dicu rakije i knji\u017eicu o Ohridu. Kujtin i Giorgi nas informiraju o obilje\u017eavanju Ilindena u obli\u017enjem prigradskom naselju Velgo\u0161ti s crkvom sv. Petke.<\/p>\n\n\n\n Petak, 2. kolovoza 2019. – Ilinden<\/p>\n\n\n\n Ujutro smo kao i obi\u010dno oti\u0161li na rakijicu ili sok u kafi\u0107 Gro\u0161, spojili se na internet, javili se djeci i najbli\u017eima i ,nakon \u0161to sam se po\u010dastio sokom i pala\u010dinkama s bananom, oti\u0161li u potragu za ilindenskim avanturama. Na desetak km nismo na\u0161li oznaku sela Velgoshti, a za crkvu nam se u\u010dinilo da ima neki neugledni putokaz, pa smo ga zato i pro\u0161li. Nismo se optere\u0107ivali \u0161to smo vjerojatno proma\u0161ili tra\u017eenu lokaciju jer smo ve\u0107 ranije odlu\u010dili posjetiti Nacionalni park Pelister i Bitolu, a sada su nam bili na putu. <\/p>\n\n\n\n Ve\u0107 u blizini Bitole, pokraj Lukoilove benzinske postaje, nailazimo na putokaz za NP Pelister. Zapa\u017eam i cijenu plina: oko 3,5 kn.Ne\u0161to povoljnije nego kod nas. Uskoro sti\u017eemo u Bitolu (Bitolj), glavnom prometnicom s rje\u010dicom poput Miljacke. Nalazimo ubrzo parking u sredi\u0161tu, u blizini dvije velike \u0111amije i sahat-kule(Saat-kule). \u0160etamo se glavnim \u0161etali\u0161tem, Starim bazarom njihovim korzom s puno trgovina i kafi\u0107a, pa \u010dak i katoli\u010dkom crkvom. Slikamo se uz zanimljive objekte i spomenike.<\/p>\n\n\n\n Na mostu preko rje\u010dice Dragor<\/em><\/p>\n\n\n\n Iako je Ilinden, neke su trgovine otvorene. Slikamo se uz Sahat-kulu i spomenik Filipu Makednonskom. Obilazimo pravoslavnu crkvu sv. Nikole, gdje se odvija slu\u017eba za pokojnika. Verici je pop dopustio da upali svije\u0107u i razgleda unutra\u0161njost crkve. Ostavila je 5 kn milodara u posudu koju nazivaju “kaca”, kako je V. pro\u010ditala \u0107irili\u010dni natpis.<\/p>\n\n\n\n Na povratku odlu\u010dujemo oti\u0107i do NP Pelistera, \u0161to je bila prava odluka jer smo nakon 20-akmin vo\u017enje uskom planinskom cestom nabasali na pravi ilindenski dernek kod crkve Bogorodice. Nezaboravan prizor: mno\u0161tvo ljudi, sitni\u010dara, ciganske glazbe, sve razbacano oko crkve, na livadi s ogromnim starim javorima.<\/p>\n\n\n\n Tu kupujem autozastavicu Makedonije, a V. dvije lijepo ure\u0161ene boce od trgovca Branka, po majci Hrvata (iz Me\u0111imurja). Dobiva i magnet-bro\u0161 na dar, a sveukupno smo platili samo 5 eura.. Ugodno \u0107askamo s Makedoncem koji je emocionalno vezan za sve \u0161to je vezano za Hrvatsku.<\/p>\n\n\n\n Nastavljamo uskom a prometnom cestom prema hotelu “Molika”, na 1450 mnv. Lijep objekt prepun gostiju, uglavnom iz Makedonije. Od stranaca ima Bugara, ali smo \u010duli i Francuze! Opet oni, kao i u Crnoj Gori.Bez njih ne ide, znaju \u0161to vrijedi!<\/p>\n\n\n\n Odlu\u010dili smo ne\u0161to pojesti: za mene tele\u0107u “\u010dorbu” a za V. piletinu s prilogom. Moja je porcija bilo duplo manja nego u “Grozdu”, ali je zato Veri\u010dina bila velika pa sam jedna pile\u0107a prsa s prilogom pojeo ja. Salatu samo dobili na kraju – za desert! Popili smo i dva mala skopska piva. Nismo ba\u0161 bili odu\u0161evljeni, ali trebalo je probati. Sve u svemu, ukusan i jeftin obrok. Nismo trebali ukucavati pin na maestro-kartici: ra\u010dun nije iznosio preko 100 kn.<\/p>\n\n\n\n Da malo potro\u0161imo vi\u0161ak kalorija \u0161etamo otprilike jedan sat okolicom “Molike”, me\u0111u molikama, endemskoj vrsti crnogorice. \u0160umska staza je na po\u010detku \u0161iroka i lagana, prepuna \u0161eta\u010da koji se na \u0161umskim proplancima zabavljaju, jedu ili \u010ditaju zanimljivosti o Parku.<\/p>\n\n\n\n Vra\u0107amo se puni dojmova, usput promatramo vrh Babe – 2600 mnv – koji \u0107u valjda jednom i dotaknuti svojim stopalima. Na polovici puta za Ohrid zapa\u017eamo i obrise Prespanskog jezera, a s druge strane, vjerojatno i Stre\u0161evskog jezera. Uskoro nam pogled mami crkvica poluskrivena u \u0161umarku, a zatim i putokaz za restoran – ribogojili\u0161te pastrva “Kod dede”.<\/p>\n\n\n\n Obe\u0107ali smo si da \u0107emo svratiti do njega za koji dan. Uskoro sti\u017eemo u Ohrid, i, nakon kra\u0107eg odmora, odlazimo do obale da se kona\u010dno okupam. U dosta valovitom Ohridu dru\u0161tvo su mi pravili kupa\u010di i labudovi. <\/p>\n\n\n\n 3. 8., subota, 4. dan u Ohridu<\/p>\n\n\n\n Ujutro smo ponovno u “Gro\u0161u” na kavi i rakiji s Giorgijem i Kujtimom. Ostajemo skoro do podneva pa odustajemo od pla\u017ee prije ru\u010dka. Poslije ru\u010dka odlazimo do Giorija, pa s njim u Stari grad. Na povratku nam se priklju\u010duje simpati\u010dni i pri\u010dljivi hvalisavac Kujtim. Na\u0161 je red da po\u010dastimo ve\u010derom jer G. sutra odlazi u Skopje. Ve\u010derama u na\u0161em “Gro\u0161u”. Sve je tako dobro i fino (koje ros\u00e9 vino) da ostajemo do 1 poslije pono\u0107i. Mi smo jo\u0161 dobri. Kujtim je ostao do 5 ujutro!<\/p>\n\n\n\n Nedjelja, 4. kolovoza 2019.<\/p>\n\n\n\n Lindici \u010destitamo 1. ro\u0111endan<\/p>\n\n\n\n Jo\u0161 jedan opro\u0161taj od G., a zatim luda vo\u017enja gradom s Kujtimom. Bez voza\u010dke (oduzeta mu je), ali mu i ne treba jer, navodno, ima dobrih vezica…<\/p>\n\n\n\n Pokazuje nam bratovu pizzeriju, prili\u010dno velika i na odli\u010dnoj lokaciji, ali s nekim pravnim problemima. Jedva smo se rije\u0161ili malo preuslu\u017enog doma\u0107ina i po\u0161li u obilazak Samuilove tvr\u0111ave i crkava.<\/p>\n\n\n\n Razgledavamo crkvu sv. Klimenta, najva\u017eniji kulturni spomenik stalno krcat posjetiteljima. Ima zaista prekrasnih eksponata, a i polo\u017eaj na brda\u0161cu pru\u017ea impresivan pogled na okolicu. Kupujem kartu Makedonije, opet za 4 eura \/ 250 din. Ve\u0107 smo dosta umorni od hodanja i sunca pa odustajemo od posjeta Samuilovoj tvr\u0111avi. To ostavljamo za popodne.<\/p>\n\n\n\n Popodne navra\u0107amo u trgova\u010dki centar i kupujemo neobi\u010dnu zelenkasto\u017eutu dinju odli\u010dna okusa. Do Tvr\u0111ave nam je trebalo 45 min, u povratku 10-ak min manje. Zaista nas je ostavila bez daha: veli\u010dinom, pogledom na grad i jezero, ure\u0111eno\u0161\u0107u zidina… a sve to za 1 euro, \u010dak i manje jer smo se predstavili kao “doma\u0107i”. Umjesto 60 din platili smo 40. <\/p>\n\n\n\n Ohrid sa zidina izgleda prili\u010dno velik grad, ve\u0107i nego \u0161to smo o\u010dekivali. Dugo smo ostali i slikali sve \u0161to nam se \u010dinilo zanimljivim i vrijednim uspomena.<\/p>\n\n\n\n Na povratku ostajemo desetak minuta kod amfiteatra, gdje se upravo odr\u017eavala zvu\u010dna proba za koncert Vlatka Stefanovskog. Koncert je zakazan za 21 h, a toliko nam se nije \u010dekalo, pa se polagano vra\u0107amo u na\u0161 apartman. Dogovaram se s planinarom Petrom, Giorgijevim poznanikom, da se sutra na\u0111emo kod Molike…<\/p>\n\n\n\n 5. 8. 2019. – Oluja na Pelisteru<\/p>\n\n\n\n Ustajemo malo ranije, tako da smo oko 8 ve\u0107 spremni za put do Molike i susreta s Petrovom obitelji. Prema karti izgleda da ne moramo do benzinske pa onda prema NP Pelister. Mo\u017eda mo\u017eemo skratiti rutu tako da od Rotina skrenemo sporednom cestom, a onda bi se opet trebali spojiti s glavnom koja vodi od Bitole, tj. benzinske pumpe. Uspjeli smo s glavne ceste na kri\u017eanju skrenuti prema Rotinu, ali nas je cesta dalje dovela u jedno cigansko selo i \u0161umski put do manastira sv. Ilije. Lijepo zdanje u park-\u0161umi s klupama, ali dalje nije pogodno ni za na\u0161eg \u0111imija. Upute mje\u0161tana Cigana nisu nam puno pomogle, tako da se odlu\u010dujemo vratiti na glavnu cestu i javiti Petru da \u0107emo kasniti…<\/p>\n\n\n\n Ispalo je tako da je i on do\u0161ao pred Moliku oko pola jedanaest, a mi smo do\u0161li \u010dak i nekoliko minuta ranije. Upoznavanje simpati\u010dne obitelji: Petar ima 48 godina, \u017eena mu je ne\u0161to mla\u0111a, profesorica engleskog, a sin Leon ima 8 godina, ali je krenuo ranije u \u0161kolu pa \u0107e uskoro u 4.r. Popili smo pi\u0107e i krenuli u obilazak, ali bez V.<\/p>\n\n\n\n Kru\u017ena tura je trajala 3 h i 15 min, a obi\u0161li smo obli\u017enji vidikovac, izgorjeli dom s poprsjem tragi\u010dno preminulom Dimitru Ilievskom – Muratu. O spaljenom domu Petar mi je dosta pri\u010dao jer ga za njega ve\u017eu mladena\u010dke uspomene. Spalili su ga neki narkomani.<\/p>\n\n\n\n Vidikovac na stijenama je o\u010daravaju\u0107i: Bitola se vidi kao na dlanu! <\/p>\n\n\n\n Na povratku prema hotelu Molici razgovaramo o svemu i sva\u010demu: gljivama, biljkama, aroniji, molici, \u0161koli, djeci, planinarenju, Tulovim gredama 5. 8. 2014., vrhu Dinare 1. 6. 2018., nogometu, tenisu, ku\u0107nim ljubimcima.<\/p>\n\n\n\n Verica nas je jedva do\u010dekala jer je ve\u0107 bila prili\u010dno gladna, a piti samo rakiju bez vode (nisu joj dali?), vi\u0161e nije mogla. Pojeli smo prvo Simonine sendvi\u010de, s naru\u010denom \u0161opskom salatom, platom razli\u010dita pe\u010denja, a zalijevali smo crnim merlotom. Dosta jakim pa su ga neki od nas malo razrijedili vodom. Ugodno smo se dru\u017eili, a Vera se dosta posvetila Leonu i njegovom vje\u017ebanju: trebao bi radi pravilnog razvoja kralje\u017enice dosta plivati. Dogovorili smo se da \u0107emo se uskoro vidjeti, na Ohridu, a ako nas ne budu boljele noge i na usponu na Pelistir. \u0160to ba\u0161 i nije bilo lako organizirati jer su nam noge ve\u0107 bile te\u0161ke iako nam je Simona dala da popijemo magnezij. Mi stari senilci smo im zaboravili dati brufen za Leonovu baku: u\u010dinili smo te tek kad smo se rastali, tj. kad smo ih dostigli autom. Do ku\u0107e u Magarevu jo\u0161 \u0107e trebati pje\u0161a\u010diti barem pola sata. <\/p>\n\n\n\n Kod benzinske pumpe gdje smo se trebali uklju\u010diti na glavnu cestu prema Ohridu, bili smo sudionici prometne nezgode, a mo\u017eda smo je djelomice i skrivili. Naime, zbog vrlo lo\u0161e rije\u0161enog ulaza\/izlaza na glavnu i sporednu cestu, krivo sam se prestrojio. Automobil s galvne ceste je htio skrenuti prema meni, ali nije provjerio tko mu dolazi iz suprotnog smjera glavne ceste. Do\u0161lo je do lak\u0161eg sudara. Verica je pani\u010dno tra\u017eila da se \u010dim prije maknemo “s mjesta zlo\u010dina”. Vratili smo se u Bitolu, ali drugi ulaz na glavnu cestu nismo na\u0161li, pa smo se ponovno vratili na isti, i voze\u0107i odmah iza jednog \u0161lepera, nekako se uklju\u010dili na glavnu cestu, a da nitko na nas nije obra\u0107ao pozornost. Laknulo nam je. Popili smo pi\u0107e, nato\u010dio malo benzina po cijeni od 1eura za litru, a zatim se uputili prema izleti\u0161tu koje smo ve\u0107 zapazili u prolasku – Rajska dolina.<\/p>\n\n\n\n Prekrasan objekt s ribnjacima poto\u010dne i ohridske pastrve, \u0161aranima i …Uljudne dvije doma\u0107ice pri\u010daju nam kako su same uredile cijeli prostor, pun zanimljivih starih predmeta, \u017eivotinja (ze\u010devi slobodno pasu, nekoliko pasa) i biljaka. Ugodno iznena\u0111eni slu\u0161ali smo pijuckaju\u0107i rakijicu i kavu. Pohvalili smo doma\u0107ine i rekli im pone\u0161to o na\u0161im kumovima i njihovim ribnjacima. <\/p>\n\n\n\n Zaista, 5. 8. kakav dosad nismo do\u017eivjeli.<\/p>\n\n\n\n 6. kolovoza – kupnja kabanice i tenisica jer za planinarenje nemam ni\u0161ta pogodno. Samo 10 eura, a vrlo lijepe. <\/p>\n\n\n\n Verica je sva sretna \u0161to smo prona\u0161li drvenu daskicu za sjeckanje. Ona joj je najvi\u0161e nedostajala u na\u0161em skromnom setu posu\u0111a. Brodom do sv. Nauma nismo oti\u0161li jer su karte rasprodane. Uzimamo rezervacije za sutradan.<\/p>\n\n\n\n \u010cujemo se redovito s djecom i drugom rodbinom. Nina nam javlja da je Spokova posjekotina dobro, a na\u0161 Ivan da “lopatari” i dobiva odmah na ruke 240 kn. Te\u0161ko mu je, ali izdr\u017ei.<\/p>\n\n\n\n S Kujtimom se poku\u0161avamo \u010duti, ali on ili do\u0111e u “Gro\u0161” poslije nas ili ima svadbu …<\/p>\n\n\n\n Ku\u0107na \u010desma – izvor je vrlo kvalitetne pitke vode, \u0161to saznajem od simpati\u010dnog stanara tek nakon tjedan dana. I Biljanini izvori su nam blizu, kod benzinske postaje – to je ustvari \u010detvrt, a ima li jo\u0161 ne\u0161to – nismo saznali. <\/p>\n\n\n\n 7. 8. 2019. Ohrid – Trpejci<\/p>\n\n\n\n Makedonska obitelj (Petar sa \u017eenom Simonom i sinom Leonom) dolaze nam oko podneva. Nakon ugodna dru\u017eenja i objeda, Petar nas vodi na lijepu pla\u017eu s vidikovcem u mjestu Trpejca. Rekao sam mu da, na\u017ealost, ne mogu i\u0107i s njima u planinarsku pustolovinu na vrh Babe. Oni \u0107e mo\u017eda sami, ali na kraju je iza\u0161lo tako da nisu i\u0161li niti oni. Tje\u0161im se da \u0107e biti jo\u0161 prilike, mo\u017eda ve\u0107 dogodine. Od na\u0161ih smo Makedonaca dobili staklenku meda s borovim iglicama i \u010depi\u0107e za u\u0161i. Mjesto na koje nas je Petar odveo je zaista prekrasno, a voda \u010dista i mirna, poput morske. Vera se puno trudila oko Leona da propliva uz pomo\u0107 na\u0161eg zra\u010dnog jastu\u010di\u0107a. Donekle je i uspjela, a za uspomenu smo mu ga poklonili.<\/p>\n\n\n\n Htjeli smo im pokloniti i \u010dokoladu i sok od aronije, ali su oni jo\u0161 svratili u Pe\u0161tane kod Leonova prijatelja, a pokloni su ostali u stanu. Izgleda da su mi \u010depi\u0107i za u\u0161i dobri jer sam s njima plivao 200 m od obale i poslije nije bilo nikakvih problema s u\u0161ima. Leon je jednom s narukvicama na rukama plivao uz tatu, izgleda da mu strah od vode i nije takav problem. Navodno da je ve\u0107 plivao, a kasnije mu je do\u0161ao taj strah…Ugodno se dru\u017eimo, loptamo u pli\u0107aku. U jednom trenu Leon je, kao uz put, spomenuo zmiju, ali smo mi to smatrali kao \u0161alu i pre\u010duli. Tek \u0107emo sutradan shvatiti da je dje\u010dak zaista vidio zmiju, a mi, sre\u0107om po Veru, nismo.<\/p>\n\n\n\n Srda\u010dno smo se rastali u nadi da to nije na\u0161e zadnje dru\u017eenje.<\/p>\n\n\n\n 8. kolovoza<\/p>\n\n\n\n Budu\u0107i da na\u0161 Kujtim ima poslovnih problema, odlu\u010dujemo oti\u0107i u Strugu bez njega. Prate\u0107i privremene prometne znakove malo kru\u017eimo, tako da se skoro nismo ponovno na\u0161li na granici s Albanijom! Da nismo pitali radnike na cesti, moglo se i to dogoditi. Trebali smo skrenuti kod nove d\u017eamije, ali je signalizacija slaba. Ubrzo pronalazimo mjesto na divljem parkingu uz nekave \u0161tandove i prodava\u010de vo\u0107a i povr\u0107a, uglavnom ciganske obitelji. \u0160etamo se i slikamo na starom mostu, gdje Crni Drim nastavlja put prema sjeveru. Nije nam ba\u0161 bilo jasno jer je Vera mislila da se tu Crni Drim ulijeva u Ohrid, a on ga ovdje napu\u0161ta. <\/p>\n\n\n\n Vera obilazi \u0161tandove s biserima kako bi imala za poklon kumama i rodbini, a ja bilje\u017eim zanimljivosti fotoaparatom.<\/p>\n\n\n\n Nakon uspje\u0161ne kupnje nastavljamo sa \u0161etnjom du\u017e velike pla\u017ee, gledamo luksuzne hotele s bazenima, pronalazimo i javni WC za 10 MKD-a<\/p>\n\n\n\n Pje\u0161\u010dana pla\u017ea je prili\u010dno puna, ali nismo se bili raspolo\u017eeni za kupanje u toj gu\u017evi: vidjeli smo i kupili \u0161to smo mislili pa se vra\u0107amo u Ohrid, u Gro\u0161 na ru\u010dak (opet \u010dorba s tripicama i govedina), a poslije odlazimo sami u Trpejce, da vidimo mo\u017eemo li sami na\u0107i ju\u010dera\u0161nja mjesta.<\/p>\n\n\n\n Uspjeli smo se parkirati na isto mjesto bez gu\u017eve i smjestiti se na pla\u017eu. Na\u017ealost, nakon nekog vremena spazili smo crnu duga\u010dku vodenu zmiju, kako mirno prolazi tik uz nas i nestaje pod jednim pove\u0107im kamenom, o\u010dito svojim skloni\u0161tem. Moja je dru\u017eica odmah do\u017eivjela \u0161ok, ali sre\u0107om bez povra\u0107anja; malo vike i pla\u010da, bje\u017eanja dalje od vode… Popila je tabletu za smirenje i oko pola sata ostala podalje od vode. Za to vrijeme ja sam ju smirivao polagano spremaju\u0107i stvari. Ljudi pokraj nas su je gledali sa\u017ealno, ali blizina zmije ih nije ni pribli\u017eno tolika uzbudila kao Vericu. Otplivao sam jednom do bove i zatim se polako vratili do auta. <\/p>\n\n\n\n V. sam ostavio da se u Ohridu \u0161eta gradom a ja sam se vratio da ispitam ulaz u NP Gali\u010dica. Upoznao sam dvojicu \u010duvara na ulazu, koji su mi preporu\u010dili da razgledam park ujutro sutra ujutro. Simpati\u010dni momci, pogotovo mla\u0111i debeljuco koji je bio raspolo\u017een za \u0161alu: umjesto 200 dinara mogu im donijeti i neko pi\u0107ence…<\/p>\n\n\n\n Vrativ\u0161i se u Ohrid saznao sam da je V. ponovno do\u017eivjela bliski susret s zmijurinom: ovaj put s bijelim pitonom koji slu\u017ei kao atrakcija za slikanje na rivi! Odlazimo na spavanje, ali V. ne mo\u017ee usnuti, \u010dak ni zatvoriti o\u010di. Svjetlo smo ostavili gorjeti cijelu no\u0107. <\/p>\n\n\n\n 9. kolovoza 2019. – izlet brodom u Sveti Naum<\/p>\n\n\n\n Oboje smo lo\u0161e spavali, tek ne\u0161to malo pred jutro. Kavu pijemo ranije nego obi\u010dno, ve\u0107 oko 7.15, a zatim idemo u Gro\u0161. Spojeni na internetsku vezu saznajemo novosti iz Zagreba: baka Nena je pala i natukla nogu, ali ni\u0161ta ozbiljno. Nina \u0107e na izlo\u017ebu svojega rada u Istru, a na\u0161 Ivan “\u0161ljaka” danas i sutra. Ponavljamo narud\u017ebu: sladoled, limunada, sveukupno 140 MKD-a.<\/p>\n\n\n\n Brod nam treba krenuti u 13 h, ali dolazimo ranije, sjedimo u parku i promatramo prolaznike, svakojake turiste. Nasmijava nas jedna Srpkinja koja se obra\u0107a mu\u017eu: “Nemoj da se moram da umlatim da stignem na brod!”Na povratku opet ju vidimo i \u010dujemo:”Vlado, uprti torbu, vidi\u0161 da izlazimo!” Ton koji je to izre\u010deno toliko toga govori o jadnom mu\u017eu i dominantnoj (i rasnoj) \u017eeni. Verica se ponovno slatko nasmijala.<\/p>\n\n\n\n Na brodu smo upoznali mladi bra\u010dni par iz Hrvatske, okolice Beli\u0161\u0107a, ne\u0161to stariji od Nine. Bili smo dosta blizu, na krmi broda, samo djelomice za\u0161ti\u0107eni tendom od sunca. \u010cuv\u0161i da govorimo hrvatski, mladi su nam se obratili i tako je zapo\u010dela komunikacija za vrijeme vo\u017enje. Dalibor, 38-godi\u0161nji suprug pri\u010da nam kako su se proveli prije Makedonije, na ljetovanju u Gr\u010dkoj, mjestu Stavros na Egejskom moru: neobi\u010dno toplo more, ali ima meduza i puno sme\u0107a!<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" 29. srpnja 2019. oko 9 sati krenuli smo nas dvoje iz Zagreba autocestom u Karlovac, dalje starom A1 preko Plitvica … <\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2019\/10\/IMG-20191022-WA0014-1024x768.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2019\/10\/IMG-20191022-WA0018-1024x768.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2019\/10\/IMG-20191022-WA0019-1024x768.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2019\/10\/IMG-20191022-WA0023-1024x768.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2019\/10\/IMG_20190731_183245-768x1024.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2019\/10\/IMG_20190802_190910-768x1024.jpg\")
<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2019\/11\/IMG_20190802_121905-768x1024.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2019\/11\/IMG_20190802_122545-768x1024.jpg\")
<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2019\/11\/IMG_20190802_124706-768x1024.jpg\")
<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2019\/11\/IMG_20190802_133951-1024x768.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2019\/11\/IMG_20190802_153634-1024x768.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2019\/11\/IMG_20190805_143838-1024x768.jpg\")
<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2019\/11\/IMG_20190802_190416-1024x768.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2019\/11\/IMG_20190801_131640-1024x768.jpg\")
![\"This](\"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2019\/11\/IMG_20190804_120707-768x1024.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2019\/11\/IMG_20190804_120829-768x1024.jpg\")
<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2019\/11\/IMG_20190804_120924-768x1024.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2019\/11\/IMG_20190804_181441-768x1024.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2019\/11\/IMG_20190804_181920-768x1024.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2019\/11\/IMG_20190804_182155-1024x768.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2019\/11\/IMG_20190805_120048-1024x768.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2019\/11\/IMG_20190805_125751-1024x768.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2019\/11\/IMG_20190807_130955-768x1024.jpg\")
<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2019\/12\/IMG_20190807_150754-1024x768.jpg\")
<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2019\/12\/IMG_20190807_155023-1024x768.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-content\/uploads\/2019\/12\/IMG_20190808_110501-768x1024.jpg\")
<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n<\/figure>\n\n\n\n
<\/figure>\n\n\n\n