{"id":68,"date":"2016-03-21T13:37:58","date_gmt":"2016-03-21T13:37:58","guid":{"rendered":"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/?p=68"},"modified":"2016-03-23T10:07:48","modified_gmt":"2016-03-23T10:07:48","slug":"bosna-2-put","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/2016\/03\/21\/bosna-2-put\/","title":{"rendered":"Bosna 2. put"},"content":{"rendered":"

Sve\u00a0 je bilo dobro do Banje Luke, kad se kumov accent po\u010deo gasiti, i to usred grada, a razli\u010dite nam\u00a0 neugodnosti ve\u0107 prolazile glavom. Na sre\u0107u uspjeli smo se izvu\u0107i iz grada i krenuti slikovitom dolinom Vrbasa, mjestimice uskom poput kanjona.
\nPrvo zaustavljanje i razgled okolice bio je u\u00a0 Krupi na Vrbasu, s poznatim manastirom, koji smo obi\u0161li, i gradinom Grebengradom, do koje nismo dospjeli.
\nUz cestu smo prona\u0161li ostatke crvenog i bijelog fi\u0107e \u2013 zgodne kulise za prve fotografije.<\/p>\n

\"\"
Vrbas nas je svojim vijugavim tokom i okolnim brdima prisilio da se zaustavimo i predamo njegovim \u010darima.<\/figcaption><\/figure>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"
\nNa zemljovidu smo na\u0161li imena znamenitih krajolika: Grebenska klisura, jezero Bo\u010dac, kanjon Ugar\u2026<\/p>\n

Pred Jajcem smo stali u Podmila\u010dju i razgledali \u010duveno sveti\u0161te sv. Ivana. Iako jo\u0161 uvijek u fazi gradnje, i ono \u0161to smo vidjeli i \u010duli, bilo je veoma impresivno. O povijesti toga kraja rado nam je govorio mladi franjevac.<\/p>\n

\"\"
Da novo zdanje \u010duva obrise stare crkvice vidljivo je i na ovoj slici.<\/figcaption><\/figure>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"
Evo nas gdje pravimo dru\u0161tvo impozantnom spomeniku sv. Ivana.<\/figcaption><\/figure>\n
\"\"
U Jajcu smo relativno brzo prona\u0161li svoje svrati\u0161te, privatni pansion nastao \u201e na temeljima\u201c biv\u0161e tvornice namje\u0161taja. Sve je bilo novo, imali smo \u010dak i pristup internetu u zajedni\u010dkim prostorijama, a bilo je, za potpuni ugo\u0111aj i pisanica za uskrsni doru\u010dak.<\/figcaption><\/figure>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

S u\u017eivanjem smo se predali obilasku tog hrvatsko-bosanskog srednjovjekovnog povijesnog gradi\u0107a, u kojem smo, barem mi Butorci, bili prvi put. Evo nas pred ulazom u unutra\u0161njost stare tvr\u0111e, u kojoj je kao u katakombama od kamena i leda, ali hladno nam nije bilo. I tu je boravio Mar\u0161al, pa smo morali i mi, veseli i vedri kako i pristoji za Uskrs.<\/p>\n

\"\"\"\"
\nBlagdansko ozra\u010dje s proljetnim cvije\u0107em osje\u0107alo se svuda u gradu, u crkvama i na ulicama. Pro\u010ditao sam u HOL-u da su do zadnjeg rata bile 3 ve\u0107e katoli\u010dke crkve: Sv. Katarina, Sv. Marija i Sv. Luka, ali je ostala samo jedna\u2026 u ve\u010dernjoj \u0161etnji smo susreli Nikolu \u0160opa i zabilje\u017eili taj susret s velikim pjesnikom.<\/p>\n

\"\"
\n\u0160etnja obalom Plive zavr\u0161ava uz glavni plivski slap poznat s razglednica Jajca jo\u0161 iz socijalisti\u010dkih vremena. I mi smo nastojali ovjekovje\u010diti taj prizor, sada tek potpuno do\u017eivljen, potpuno na\u0161.<\/p>\n

\"\"\"\"
\nPravi sat povijesti NOB-a po\u010deo je nakon prirodnih znamenitosti. Na\u0161 rezervni oficir odveo nas je do dvorane 2.zasjedanja AVNOJ-a, rukuju\u0107i se prvo s malim-velikim Mo\u0161om, kao znak po\u0161tivanja nekih pro\u0161lih vremena kad su ideali humanosti i demokracije izgledali ostvarivim.<\/p>\n

\"\"
\nMalo smo ponovili povijesno gradivo i razmi\u0161ljali kako je sve u \u017eivotu, a u Bosni jo\u0161 i vi\u0161e, prolazno, relativno i otu\u017eno. No, to nam nije pokvarilo raspolo\u017eenje i marljivo smo pozirali \u00a0u stilu sudionika Zasjedanja.<\/p>\n

\"\"\"\"<\/p>\n

Na izletu u jaja\u010dkoj okolici, na \u010duvenim Plivskim jezerima vidjeli smo prekrasne prizore, zanimljive detalje, ali smo\u00a0 stekli dojam da su \u201ezlatna vremena\u201c i za ta jezera ve\u0107 pro\u0161la. \u0160to sve ljudi ne prodaju: Prodajem trklje.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"
Kum i ja pripremamo stol za ru\u010dak<\/figcaption><\/figure>\n
\"\"
Slapi\u0107i na Plivskim jezerima<\/figcaption><\/figure>\n
\"\"
I jezera i okolna priroda s vikendicama su\u00a0vrijedni pozornosti<\/figcaption><\/figure>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Prate\u0107i tok rijeke La\u0161ve i Bosne, u\u017eivali smo u krajoliku, ali i ostajali neugodno iznena\u0111eni koli\u010dinom sme\u0107a koja je plivala rijekama ili\u00a0 zakva\u010dena za grane lelujala na vjetru. Znali smo da je to posljedica ne samo niskog vodostaja, ve\u0107 i nemara \u017eitelja prema prirodi: pravi ekocid!
\nNakon malo peripetija prona\u0161li smo na\u0161e svrati\u0161te u Vogo\u0161\u0107i, smjestili se i upoznali s doma\u0107inima. Iskoristili smo prvu ve\u010der da se malo protegnemo i napravimo nekoliko fotografija s motivima \u00a0koje su nas podsjetili na jugoslavensku pro\u0161lost.<\/p>\n

\"\"\"\"
\nTek smo kasnije na zemljovidu otkrili da postoji rje\u010dica Vogo\u0161\u0107a koja izvire u nedalekoj planini Ozrenu,a\u00a0 ne onom ve\u0107em i sjevernijem. Ima jo\u0161 istih naziva za razli\u010dite lokalitete: Ravan planina i Ravna planina, Vele\u017e sjevernije od Ravan planine i mostarski Vele\u017e, Osijek kod Sarajeva i hrvatski Osijek\u2026 A rje\u010dica Vogo\u0161\u0107a ima slap Skakavec, koji\u00a0 nas\u00a0 je imenom podsjetio na najljep\u0161i sjevernohrvatski slap.
\nDrugog smo dana krenuli u obilazak vrela Bosne nedaleko Ilid\u017ee, u podno\u017eju Igman planine.
\nZaista lijepo mjesto s vi\u0161e izvora, potoka, jezerca, \u0161etnica i gajeva. U\u017eivali smo u \u0161etnji, slikanju i, naravno, obroku na otvorenom. Pamtit \u0107emo i labudove i patkice, i starijeg gospodina koji nam je spomenuo da voda nije pitka (!?), ali najvi\u0161e pse\u0107u mladun\u010dad retrivera.<\/p>\n

\"\"Po\u0161li smo dalje prema Bjela\u0161nici, jedinoj planini u okolici Sarajeva vi\u0161oj od 2000 m (2067 m je najvi\u0161i vrh, a preko 2000 m su i vrhovi Krvavac i Vlahina. Mu\u0161kom dijelu dru\u017ebe zaigrala je krvca na pomisao da bismo mo\u017eda mogli osvojiti neki od vrhova. Probali smo se penjati skija\u0161kom stazom, ali ni vremenski uvjeti (bilo je jo\u0161 i snijega) ni oprema nam nije bila prikladna za ve\u0107e uspone. Popeli smo se do lijepe drvene ku\u0107ice, vjerojatno postaje za skija\u0161e, gdje sam ja zasjeo na terasu i po\u010dastio se cigaretom, a kum je nastavio s penjanjem. Vi\u0161e mi se nije javljao pa sam se nakon 20-ak min sam po\u010deo spu\u0161tati. Nakon nekog vremena sa zaobilazne staze pojavio se kum, nimalo ne mare\u0107i \u0161to sam ga \u010dekao u ku\u0107ici jer smo se tako dogovorili. Njega vu\u010de zov divljine, i u tim trenucima nije previ\u0161e pouzdan.
\nVratili smo se do tzv. Planinarske ku\u0107e u kojoj je doma\u0107ica, vitalna Sarajka iako u godinama za mirovinu, pri\u010dala dogodov\u0161tine planinara i gostiju koji su nekad znali svra\u0107ati puno vi\u0161e nego danas. Spominjala je svog mu\u017ea koji vodi restaurant knji\u017eevnika, u\u00a0 centru Sarajeva, Tita, Tu\u0111mana, Izetbegovi\u0107a\u2026
\nPoslije je mu\u0161ki dio dru\u017eine saznao da nam je g\u0111a \u2026 vodila \u017eene u \u0161umu na branje vlasca\u2026
\nIna\u010de, \u0161to se ti\u010de stambenih objekata, ima ih dosta, i velikih hotela, ali sve to djeluje zapu\u0161teno, neplanski, megalomanski \u2013 a sada izvan funkcije: i opet tu\u017eno ili \u0161aptom Bosna pada\u2026
\nSlijedila je sarajevska \u0161etnja: uz Miljacku, pa po Ba\u0161\u010dar\u0161iji do Mori\u0107a hana, Gazi Husrev-begove d\u017eamije\u2026Pamtit \u0107emo sva\u0111u dviju furija, pse koji\u00a0 se lijeno izle\u017eava\u0161e na plo\u010dniku, zatim sastanak s Tomislavom kod \u010desme, odlazak s njim u jednu poznatu \u0107evabd\u017einicu. On nam je \u00a0bio doma\u0107in te nam\u00a0 pokazivao neke znamenitosti, kojih sam se uglavnom dobro sje\u0107ao iz \u00a0Titove Jugoslavije. S posebnom toplinom (koju sam i ja osje\u0107ao) spomenuo je bakine odlaske u sarajevsku katedralu i gradsku tr\u017enicu. Antifa\u0161isti\u010dki plamen u centru\u00a0 i dalje je gorio i u nama budio pomije\u0161ane osje\u0107aje.<\/p>\n

\"\"\"\"<\/p>\n

I onda \u0161ok: vratili smo se do parkiranog accenta i ugledali razbijena stakla i zatim, nakon nekoliko sekundi shvatili da je nasilno izvu\u010den kumov radikasetofon! Prakti\u010dki usred grada na javnom parkirali\u0161tu, relativno dobro osvijetljenom!?
\nKad smo razgovarali s policajcima i pogledali susjedne automobile, shvatili smo da je vjerojatno uzrok kra\u0111e kasetofon, jer su ostali parkirani automobili imali skinutu prednju plo\u010dicu radija. Tko bi pomislio, tko bi se sjetio da za dva sata neki otkva\u010deni narki\u0107 mo\u017ee napraviti toliko \u0161tete! Da smo mu ostavili otvorena vrata, izbjegli bismo puno gnjava\u017ee i pro\u0161li jeftinije. Ovako, na\u0161 plan za sutra\u0161nji dan bio je podre\u0111en popravku auta.<\/p>\n

26.travnja 2011.
\nImali smo sre\u0107e da u blizini Olimpijskog centra Zetra na\u0111emo autostaklara koji nam je promijenio stakla za 2-3 sata, a mi smo obilazili nekad slavna olimpijska zdanja i groblja \u2013 i stara i nova, iz zadnjeg rata. Slika bjeline kamenih spomenika ostaje najja\u010da gorka uspomena koju \u010duvamo s na\u0161eg putovanja.
\nTrebalo nam je dosta muke i lutanja po Sarajevu, ispitivanja taksista i prolaznika, pa kona\u010dno jednog uli\u010dnog radnika koji nas je uputio u pravom smjeru da na\u0111emo put za Trebevi\u0107 (1629 m). Podru\u010dje planine Trebevi\u0107, ali i okolnih planina, tj. Ravne gore i dijela Jahorine \u010dini Nacionalni park Trebevi\u0107. Na jednom proplanku uz cestu s lijepim pogledom\u00a0 na miru smo objedovali i tra\u017eili rije\u010di utjehe za sve, a naro\u010dito na\u0161eg Goranina, najvi\u0161e pogo\u0111enog nemilim doga\u0111ajem. Doktorica se jo\u0161 uvijek \u010dudom \u010dudila i hvalila svojim neredom u torbi koji joj je sa\u010duvao nekih 200 eura: kradljivac vjerojatno nije imao vremena ili volje prekapati po tom neredu!
\nS Trebevi\u0107a smo se uputili na Jahorinu, dijelu \u201eRS\u201c koji je graditeljski dosta aktivan: grade se i novi hoteli, a postoje i stari, o \u010demu nam je pri\u010dala na\u0161a travarica, sje\u0107aju\u0107i se srednjo\u0161kolskih uspomena. Uputili smo se na obli\u017enji vidikovac s antenom, na nekih 1500m, nedaleko skija\u0161e staze. Svuda oko nas brojne vikendice, sli\u010dno kao na Vla\u0161i\u0107u, ali bez znakova ratnog razaranja. Vra\u0107aju\u0107i se preko Karad\u017ei\u0107evih Pala, neugodno su nas se dojmili prekomjerni nacionalni srpski simboli i Andri\u0107evi portreti na svakih nekoliko km. Hrvat koji postaje \u2013 jer se oportuno odrekao hrvatstva –\u00a0 simbolom nove bosansko-srpske mitomanije. Ru\u017ene su ratne uspomene pomalo kvarile na\u0161e u\u017eivanje u krajoliku, a tome su pridonijele i pri\u010de doma\u0107ina: tuga i \u010demer i utapanje u alkoholu\u2026<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

27.4.2012. bio je dan povratka, to\u010dno na Ninin 25. ro\u0111endan. Dogovorili smo se da\u00a0 obi\u0111emo \u010duveno sveti\u0161te Kraljeve Sutjeske, a zatim ravno u Zagreb. Mjesto je dobilo naziv po uskoj dolini rje\u010dice Trstionice. Nismo se pravovremeno informirali \u0161to da posjetimo osim franjeva\u010dkog samostana, pa tako nam ostaje za neki budu\u0107i izlet obilazak ku\u0107e I. Dustera, o kojoj pi\u0161e na Wikipediji:
\nU Kraljevoj Sutjesci<\/a> nalazi se stara bosanska ku\u0107a Ivice Duspera. Ku\u0107a je stara oko 300 godina, i ona je prvi objekt kakanjske<\/a>op\u0107ine stavljen pod za\u0161titu dr\u017eave kao spomenik kulture od iznimne vrijednosti.Ku\u0107a je posebna po stilu gradnje. Posjeduje dvije verande, zidanu pe\u0107, ognji\u0161te, te pe\u0107 sa lon\u010di\u0107ima koja je atrakcija ku\u0107e. Ku\u0107a je nekada bila vlasni\u0161tvo Mate Duspera koji je u to vrijeme obna\u0161ao du\u017enost na\u010delnika Kraljeve Sutjeske<\/a>. Dugi niz godina je pod za\u0161titom dr\u017eave, a nedavno je obnovljena sredstvima hrvatske Vlade<\/a>.
\nObi\u0161li smo veliki\u00a0 franjeva\u010dki samostan ali ako se jednom vratimo, onda \u0107emo ga razgledati i iznutra da vidimo staru knji\u017enicu i njene vrijedne eksponate. Slikali smo se uz spomenik posljednje bosanske kraljice Katarine Kosa\u010de koja je 17 god. provela u tom kraju. Nena slava je tolika da za njom \u017eene jo\u0161 uvijek nose crne rupce, a svake godine u listopadu se obilje\u017eava godi\u0161njica njezine smrti. Nastavljamo dalje autom,\u00a0 penjemo se do crkvice i vidikovca s kojeg se vide ru\u0161evine starog kraljevskog srednjevjekovnog bosansko-hrvatskog grada Bobovca.
\nSve je to jo\u0161 bilo idili\u010dno, ali nastavak je bio ne\u0161to \u0161to nismo o\u010dekivali: \u010dista pustolovina koja pristoji vi\u0161e mladim avanturistima nego ljudima koji su ve\u0107 dobrano pro\u0161li pedesetu\u2026Naime, na\u0161 je voza\u010d, kao i obi\u010dno odlu\u010dio\u00a0 ne\u00a0 vra\u0107ati se u Kakanj, ve\u0107\u00a0 preko Ravan planine \u0161umskom cestom ravno na sjever do Zavidovi\u0107a, pa dalje \u00a0prema Maglaju, Doboju, Derventi i Sl. Brodu. Lijepo zami\u0161ljeno, skra\u0107ujemo put, prolazimo kroz nove krajolike, ali\u2026\u0160umski je put postajao sve lo\u0161iji i strmiji, divljina sve ve\u0107a, tu i tamo susre\u0107emo i pozdravljamo poneku \u017eivu du\u0161u: jednog \u00a0seljaka sa stokom, pa bradatog ribi\u010da \u00a0koji je golim rukama hvatao ribu. Oko nas samo \u0161uma i ponekad\u00a0 neki jadni ku\u0107erak. Po karti pratimo imena: Lipnica Suha, Kamenica, \u010cardak \u2013 tu po\u010dinje asfalt i civilizacija, a i slap rje\u010dice Gostovi\u0107 daje nam razloga da stanemo, predahnemo i zahvalimo Bogu da je sve potrajalo (oko 2 h nekih 15 km). Bilo je jo\u0161 manjeg lutanja na potezu Zavidovi\u0107i \u2013 Maglaj, poneki su malo izgubili \u017eivce, ali ipak smo u punom broju stigli do Maglaja. Dalje smo ve\u0107 lak\u0161e disali. Stali smo jo\u0161 uz Bosnu na jednom odmori\u0161tu u blizini i navalili na preostale jestive zalihe. \u010cak nas ni ki\u0161a nije mogla sprije\u010diti da ne pojedemo i zadnje ostatke. A po obli\u017enjim je brdima bujno\u00a0 cvao bagrem iako je kraj travnja a ne svibnja. A mo\u017eda su to ipak bile tre\u0161nje u cvatu, kako misli na\u0161a kuma.<\/p>\n

\"\"I tako, prate\u0107i tok rijeke Bosne do\u0161li smo do Rite\u0161i\u0107a, odnosno kri\u017eanja za Derventu \u2013 lijevo i Bos. \u0160amac \u2013 desno. Krajolik oko Dervente, dakle bos. Posavine jo\u0161 je sav u znaku ratnih stradanja tako da smo osjetili pravo olak\u0161anje kad smo pre\u0161li granicu kod Brodova. Povratak autocestom do Zagreba pro\u0161ao je u ugodnoj vo\u017enji i promatranju hrvatskih i bosanskih gora: Dilj gora, Po\u017ee\u0161ka gora, Psunj, s druge strane Motajica, Prosara, Kozara u daljini\u2026 Stigli smo ku\u0107i na vrijeme da Nikolini \u010destitamo 25. ro\u0111endan.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sve\u00a0 je bilo dobro do Banje Luke, kad se kumov accent po\u010deo gasiti, i to usred grada, a razli\u010dite nam\u00a0 … <\/p>\n

Continue reading Bosna 2. put<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/68"}],"collection":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=68"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/68\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":291,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/68\/revisions\/291"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=68"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=68"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=68"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}