{"id":611,"date":"2018-05-22T14:12:21","date_gmt":"2018-05-22T14:12:21","guid":{"rendered":"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/?p=611"},"modified":"2019-05-24T10:02:03","modified_gmt":"2019-05-24T10:02:03","slug":"rodendansko-ili-uskrsno-putovanje-2018","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/2018\/05\/22\/rodendansko-ili-uskrsno-putovanje-2018\/","title":{"rendered":"Ro\u0111endansko ili uskrsno putovanje 2018."},"content":{"rendered":"

 <\/p>\n

Krenuli smo u petak 30. 3. 2018. oko 9 h, puni velikih o\u010dekivanja.<\/p>\n

Usprkos lo\u0161im meterolo\u0161kim najavama, vrijeme je podno\u0161ljivo: ne pada i nije hladno. Zaustavljamo se nakon prije\u0111enih stotinjak kilometara: ve\u0107 pomalo osje\u0107am peckanje u kri\u017eima, a Rastoke su prilika za odmor i u\u017eivanje u vodenim prizorima koji\u00a0 uvijek odi\u0161u pozitivnom energijom i ljepotom.<\/p>\n

\"<\/p>\n

Nastavljamo prema Plitvicama, o\u010dekuju\u0107i neka dobro poznata mjesta: prvo restoran Winnetou, zatim odmori\u0161te Borje gdje smo prije dosta godina (moram provjeriti u svoj dnevnik) vidjeli jo\u0161 uvijek aktivnog i po gra\u0111i tijela uo\u010dljivog politi\u010dara \u0160ukera. Ne bih mu se sjetio\u00a0 imena da nije\u00a0 Davora \u0160ukera!<\/p>\n

Prolaze\u0107i\u00a0 Likom neminovno zapa\u017eam planinu Plje\u0161ivicu, naro\u010dito jedan od njezinih vrhova – Golu Plje\u0161ivicu. Prije dvije godine bio sam s partnerom-gljivarom Mesom (Zdravkom Mesi\u0107em) na njemu i pritom do\u017eivjeli puno toga \u0161to \u010desto spominjemo kad se vidimo.<\/p>\n

<\/p>\n

I s Vericom sam bio, ali negdje do pola puta – s njom je to obi\u010dno tako: ili je kasno ili bi mogli naletjeti na kakvu bezno\u017enu ljubimicu…<\/p>\n

Opet prolazimo li\u010dkim poljima pretvorenim u jezera kojima se te\u0161ko nazire kraj. Pribli\u017eavamo se Kninu, gledamo ponosne vjetroelektrane i pratimo putokaze za nama jo\u0161 uvijek nepoznate izvore Une i Zrmanje. I dok smo jedan drugome obe\u0107avali kako \u0107emo prvom prilikom posjetiti spomenute lokacije, spazih u retrovizoru auto koji je potpuno identi\u010dan na\u0161em \u0111imniju. To jo\u0161 nismo do\u017eivjeli pa mi Verica odmah vikne:<\/p>\n

“Upali sva \u010detiri!”<\/p>\n

Nije nam uzvratio istom mjerom, ali kad smo skrenuli na prvo ugibali\u0161te, to je u\u010dinio i vlasnik \u0111imnija iza nas. Spli\u0107anin, lovac, s lova\u010dkim psom u zadnjem dijelu – jedina razlika od na\u0161eg. Ostali smo dosta dugo razmjenjuju\u0107i dojmove: Drago je kupio kao i mi rabljenog \u0111imnija,\u00a0 2006. godi\u0161te, prije pola godine za cijenu od 5.500 eura! Mi smo na\u0161eg platili 8.500, ali \u010detiri godine starog! Ka\u017ee da za na\u0161eg mo\u017eemo dobiti 7 – 7,5 tisu\u0107a eura! Pokazivao mi je gume s velikim ripnama za makadam ili kombinirane – oznake AT i … Na moje \u017ealjenje da slabo vu\u010de uzbrdo, odgovara da je to normalno, a nije problem u neredovitom servisiranju. I potro\u0161njom su nam na\u0161i blizanci jednaki: 9-10 l plina na 100 km. Mislim da \u0107u nabaviti kombinirane univerzalne gume za godinu-dvije kad se potro\u0161e ove koje rabim.<\/p>\n

Na jednom od sljede\u0107ih odmori\u0161ta uspostavljam telefonsku vezu s vlasnikom soba u Vrlici. Uz male pote\u0161ko\u0107e nalazimo njegovu ku\u0107u – koja i nije vi\u0161e u Vrlici, nego u susjednom mjestu!!! Podosoju! Djevojka koju smo pitali (uz mali izvor\/ribnjak ) jedva se sjetila da postoji<\/p>\n

\"\"
Sobe “Leda” uz glavnu cestu<\/figcaption><\/figure>\n

preno\u0107i\u0161te “Leda” preko puta tvornice, a na izlazu iz Vrlike, ni dvjesto metara od njezinog turisti\u010dkog panoa s ribljim vrstama!<\/p>\n

Doma\u0107in je simpati\u010dan i uslu\u017ean samac (?) na\u0161ih godina. Lijepo nas je do\u010dekao i ponudio rakijom i keksima. Ubrzo iza nas pristigli su novi gosti: dvojica biciklista iz Ogulina; Goran, mla\u0111i, i Ivan, 64 godine, stariji, a obojica prosvjetari. Ugodno \u0107askamo o putovanjima, planinarenju biciklima, pje\u0161ice ili autom. Pokazujemo im sliku hercegova\u010dke\u00a0 “Kravice”, slapova nedaleko Me\u0111ugorja. Nakon smje\u0161taja u lijepu veliku sobu, ali sa zajedni\u010dkom kupaonicom za sve tri sobe, uputili smo se u obilazak glavnog izvora Cetine i crkve sv. Spasa, stare katoli\u010dke iz 9. st. Obi\u0161li smo i puno mla\u0111u pravoslavnu crkvu u neposrednoj blizini ujezerenog izvora, \u010dije renoviranje jo\u0161 traje.<\/p>\n

\"\"
Glavni izvor Cetine<\/figcaption><\/figure>\n
\"\"
Pravoslavna crkvica u blizini izvora Cetine<\/figcaption><\/figure>\n

 <\/p>\n

Komunikativna povratnica Srpkinja, tip prave Amazonke, pri\u010dala nam je o zanimljivoj \u0161pilji u blizini, ali ju ipak nismo na\u0161li, kao ni druga dva izvora Cetine. Oti\u0161li smo autom do obli\u017enjeg kamenoloma odakle se pru\u017ea \u0161irok pogled na cetinski kraj. Jedan od vrhova koji u svojemu podno\u017eju ima planinarsko skloni\u0161te, a koje nam je hvalila spomenuta Amazonka, zove se Li\u0161anj, po nekim podatcima drugi najvi\u0161i vrh Hrvatske (1793 m\/v) . Do njega, \u0161to autom \u0161to pje\u0161ice treba 3-4 h.\u00a0Nama je trenuta\u010dno zanimljiviji\u00a0 vrh Dinara (Sinjal) – krov Hrvatske, kojem \u0107emo se pribli\u017eiti sutra,\u00a0 makar samo do skloni\u0161ta i stare gradine Glava\u0161a.<\/p>\n

Na povratku se slikamo\u00a0 pred ku\u0107icom s natpisom Trg Franje Tu\u0111mana<\/em> i hrvatskim barjakom. U Vrlici prvo pronalazimo\u00a0 pravoslavnu crkvu sv. Nik\u0161e, a ubrzo i sredi\u0161nji gradski trg s katoli\u010dkim crkvom i uskrsnom procesijom za Veliki petak. Naro\u010dito su slikoviti tzv. \u010duvari Kristova groba koji u sve\u010danom ruhu stoje pred crkvom: koristimo priliku da se slikamo uz njih, a Verica ide i u unutra\u0161njost crkve gdje bilje\u017ei foti\u0107em i druge zanimljivosti.<\/p>\n

\"\"
Veliki petak, 30. 3. 2018., pred katoli\u010dkom vrli\u010dkom crkvom<\/figcaption><\/figure>\n

Odlazimo zatim u potragu za rodnom ku\u0107om Milana Begovi\u0107a u ulicu koja nosi njegovo ime. Nekako ispada kao da se pi\u0161\u010deva ku\u0107a sakrila, pa ponovno pitamo jednog mje\u0161tana. Otkrivamo ju tek na povratku, jer je uvu\u010dena u dvori\u0161te. Mogli su staviti obavijest na vidljivije mjesto,\u00a0komentiramo\u00a0<\/span>malo s negodovanjem .<\/span><\/p>\n

Saznajemo za put kojim se treba popeti za Tvr\u0111u<\/em>, ali to ostavljamo za sutradan. Preko Trga \u010desme, <\/em>najslikovitijeg dijela Vrlike, pronalazimo novi put za povratak na glavnu cestu i na\u0161u sobu. Ve\u010deramo i razgovaramo nakratko s Ozljanima i doma\u0107inom. Umorni smo i jedva \u010dekamo da se ispru\u017eimo na novom krevetu.<\/p>\n

Ro\u0111endansko jutro, 31. 3. 2018. Do\u010dekalo nas je tmurno vrijeme, a ubrzo i po\u010dinje ki\u0161iti. Na\u0161i biciklisti navla\u010de impregniranu odje\u0107u i kre\u0107u u prometnu pustolovinu. Mi za njima, na\u0161im \u0111imnijem. Ubrzo ih susti\u017eemo na jednom odmori\u0161tu. Imali su pune ruke posla sa skidanjem mokre odje\u0107e pa smo im samo kratko trubnuli… U Hrvacima smo prepoznali ku\u0107u u kojoj smo boravili pro\u0161le\u00a0 (pretpro\u0161le?) godine.<\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"
\u0160etnica uz triljsku obalu Cetine<\/figcaption><\/figure>\n

U Trilju prelazimo Cetinu i \u0161etamo njezinim obalama i rascvjetalim parkom. Impozantan vise\u0107i most budi nam stare uspomene. Jesmo li ve\u0107 prelazili njime Cetinu? Vera misli da jesmo, samo je u me\u0111uvremenu most obnovljen. Moram provjeriti u svojem dnevniku.\u00a0<\/span><\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"
Obnovljeni vise\u0107i most nad Cetinom u Trilju<\/figcaption><\/figure>\n

 <\/p>\n

Ubrzo sti\u017eemo u Imotski, na benzinsku postaju gdje kupujem aditiv za \u0111imnijev plinski motor (150 kn!) a malo prije smo ve\u0107 napunili spremnik\u00a0 plinom. Cijene su sli\u010dne\u00a0 u RH i\u00a0 BiH: 4,64 \/ 4,84. Ve\u0107i je problem \u0161to nam se doga\u0111a da pi\u0161ti alarm kao da nema plina, a ustvari je spremnik pun. Ve\u0107\u00a0<\/span>smo to do\u017eivjeli prije 4 godine na putu za aerodrom Brnik s Ninom.\u00a0 \u00a0 <\/span>Na\u00a0<\/span>preporuku je<\/span>dne prodava\u010dice\u00a0<\/span>tra\u017eimo restoran “Ru\u017eini dvori”, nekoliko kilometara nakon Imotskog. Na \u017ealost, nije otvoren u predsezoni, ali nas konobar<\/span>\u00a0<\/span>upu\u0107uje na restoran “Antik” u Posu\u0161ju.<\/span><\/p>\n

Njega sam prona\u0161ao usprkos Veri\u010dinim pogre\u0161nim preporukama. Lijep restoran, jo\u0161 bolja hrana – idealno mjesto za ro\u0111endanski ru\u010dak: \u017eablji batci za V. i pastrva za mene, crno vino za oboje.\u00a0Obilne porcije, a sve oko 200 kn, \u0161to V. pla\u0107a<\/span>\u00a0karticom, pa tako pla\u0107a jo\u0161 manje nego da smo platili gotovinom jer<\/span>\u00a0bosanska KM vrijedi tako 3,8\u00a0kn, a\u00a0 u gotovini 4.<\/span><\/p>\n

\"\" Kad smo izlazili, ba\u0161 je plju\u0161talo pa smo se malo i otu\u0161irali do auta. U \u0160irokom kupujemo buket za Ljiljin grob. Kod Mari\u0107a su svi: 4 M – Mario, Marina, Mara, a uskoro sti\u017ee i Marko da isproba Veri\u010din prsluk. Te je ro\u0111endanske\u00a0 ve\u010deri bio veliki\u00a0 boksa\u010dki me\u010d izme\u0111u dosad nepora\u017eenih te\u0161ka\u0161a Joshue i Parkera za ujedinjenje 4 pojasa svjetskog prvaka. Pobijedio je Britanac Joshua. Mi nismo \u010dekali sitne sate, ve\u0107 smo u\u017eivali u Marininim kiflicama pa poslije <\/span>u krpe .<\/em><\/p>\n

Nakon uskrsnog doru\u010dka i tucanja jaja, prvoaprilskih \u0161ala s V. i Marijem, Marina i V. odlaze s Jagodom na misu, a Mario ostaje \u010duvati mamu Maru.Ja \u0111imnijem<\/em>\u00a0 odlazim u otkrivanje okolice desetak kilometara uzbrdo cestom prema selu Grabova Draga. Samo selo po\u010dinje 5-6 kilometara nakon oznake za naselje, kad se pro\u0111u neke zanimljivosti: visoravan s grobljem i stadom ovaca. Ov\u010darski su me psi do\u010dekali s lave\u017eom, ali ne preopasnim. Tu je i zanimljiv spomenik \u017ertvama palim u 2. svj. ratu na strani fa\u0161isti\u010dkih snaga.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Nastavljam dalje, prolazim uz poneku ku\u0107u sa znakovima \u017eivih du\u0161a. Sti\u017eem uskoro na raskri\u017eje putova za \u0160iroki i Mostar i oznaka lokaliteta:<\/p>\n

\"slikica\"<\/p>\n

Zanimljiva\u00a0 kapelica s\u00a0 ogra\u0111enim prostorom za misn<\/span>a slavlja. Neke lokacije ostavljam za sljede\u0107i put: Groblje mira,…<\/span><\/p>\n

Po\u010dela je ki\u0161a pa sam se vratio oko podneva. Nakon ru\u010dka odlazimo do Jagode i njezine mame, a zatim pola\u017eemo cvije\u0107e i svije\u0107e na Ljiljin grob. Markov otac Ivica nas poziva na popodnevno dru\u017eenje, uz Markovu harmoniku.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"<\/p>\n

2. travnja poslije doru\u010dka, natovareni Ivi\u010dinom rakijom i Marininim jajima, krenuli smo prema hrvatskoj granici, ali ovaj put preko Gruda. To je bila prava odluka jer su nas vidici na zasnje\u017eene vrhunce \u010cabulje i \u010cvrsnice ugodno iznenadili. Po\u017eeljeli smo\u00a0 da im se u skoroj budu\u0107nosti jo\u0161 vi\u0161e pribli\u017eimo i bolje ih upoznamo.\u00a0 Na granici nije bilo problema, osim povremeno s \u0111imnijem, odnosno njegovom plinskom instalacijom.<\/p>\n

 <\/p>\n

\"IMG_20180331_135055\"
Ulaz u \u0161piljicu kod Modrog jezera<\/figcaption><\/figure>\n

U Imotskom\u00a0 prvi put pronalazimo parking u blizini Staroga grada, neposredno iznad Modrog jezera. \u0160etamo se parkom i spu\u0161tamo\u00a0 stubama prema jezeru. Zbog skliskih gazi\u0161ta ubrzo se zaustavljamo i\u00a0 oprezno u\u017eivamo u letu galebova, zgodnoj \u0161piljici i\u00a0 rascvjetalim biljkama. Put do Crvenog jezera nismo na\u0161li pa \u0107e to biti razlog da ga potra\u017eimo kojom drugom prilikom.<\/p>\n

Iako smo javili doma\u0107inu Dragi da sti\u017eemo, kad smo\u00a0 pokraj njega\u00a0samo\u00a0<\/span>projurili trube\u0107i, pomislio je da se ne\u0107emo vratiti.<\/span><\/p>\n

Produ\u017eujemo do planinarskog skloni\u0161ta-kontejnera na po\u010detku staze za Dinaru.\"\"<\/p>\n

Susreli smo i neke planinare koji su se vra\u0107ali s vrha, ali na\u0161oj se doktorici nije svidjela ideja da se pro\u0161etamo do ru\u0161evina starog grada Glava\u0161a ili Dinari\u0107a. Kamenje i sunce bili su dovoljni da se ne rastaje od svoje \u010da\u0161e i hlada klupe.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Za osvajanje na\u0161e najvi\u0161e planine pri\u010dekat \u0107u jo\u0161 koji mjesec, mo\u017eda ve\u0107 po\u010detkom lipnja odem u taj pohod s planinarom-lovcem Cigom.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

 <\/p>\n

Budu\u0107i da smo na granici s BiH u Uni\u0161tima zaustavljeni od grani\u010dne policije, okrenuli smo se nalijevo-krug i uputili natrag u Kijevo. Obilazimo renoviranu crkvu s lijepim vidikovcem na okolicu.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"
Pogled na Dinaru s groblja kraj crkve<\/figcaption><\/figure>\n

Nakon crkve odlazimo na stari vrli\u010dki grad “Prozor”, odakle se pru\u017ea jo\u0161 ljep\u0161i pogled\u00a0 na vrunce Dinare, Troglava, Kame\u0161nice, a otkrivamo i ku\u0107u na\u0161eg doma\u0107ina.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

 <\/p>\n

U\u017eivamo u razgledavanju okolice i bilje\u017eimo mobitelom nezaboravne prizore i nas me\u0111u njima…<\/p>\n

\"\"
U\u017eivamo i u “okidanju selfija”.<\/figcaption><\/figure>\n

 <\/p>\n

\"\"<\/p>\n

 <\/p>\n

\u0160etamo se Vrlikom, parkom gdje se svake godine odr\u017eava predstava “Ere” na otvorenom, u prirodnom ambijentu kako je to zamislio Vrli\u010danin Milan Begovi\u0107, libretist na\u0161e najizvo\u0111enije opere.<\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"
Verica u dru\u0161tvu s Milanom Begovi\u0107em<\/figcaption><\/figure>\n

U utorak 3. 4. 2018. odlu\u010dujemo preko Starog mosta prije\u0107i na sjevernu stranu Cetine, odnosno Peru\u010dkog jezera. Bilo je i malo lutanja, \u0161to smo iskoristili za obilazak apartmana uz obalu,\u00a0 peru\u010dke pla\u017ee, i kao i obi\u010dno,\u00a0 \u00a0tu\u0111eg dvori\u0161ta.<\/p>\n

\"\"
Cvitini dvori su jedan od najboljih i najskupljih mjesta uz Peru\u010dko jezero<\/figcaption><\/figure>\n
\"\"
U pozadini se, ali i u odrazu vode, vidi Svilaja pod snje\u017enom kapom<\/figcaption><\/figure>\n

Uz Cetinu smo iskopali mladice brinja i irisa, ali nemamo sre\u0107e s njima pa sumnjamo da \u0107e se primiti.<\/p>\n

\"\"
Most je obnovljen, pa i zato tako lijep<\/figcaption><\/figure>\n

Voze\u0107i sjevernom stranom jezera uop\u0107e ne zapa\u017eamo jezero jer je malo dalje i ni\u017ee od ceste. Uskoro nailazimo na putokaz koji mi se \u010dini jako primamljiv:<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Krenuli smo tim makadamskim putem uz koji se \u0161iri kamenjar pro\u0161aran kr\u017eljavim grmovima \/ drvcima, naj\u010de\u0161\u0107e vrstom hrasta karakteristi\u010dnog ploda – okruglastog \u017eira. Susret s jednom kravom na putu pamtit \u0107emo kao neku anegdotu: da nam od tako malo vi\u0111enih krava jedna preprije\u010di put, te da ju jedva uspijemo potjerati – tome se nismo nadali!<\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Malo potom upoznajemo dva prijatelja na putu prema Troglavu. Jedan od njih, nadimkom Cigo, lovac je i planinar. U svojem terencu vozio je i starog istarskog goni\u010da. Vrlo otvoreni i prijateljski raspolo\u017eeni, rastajemo se uz obe\u0107anje da \u0107emo se uskoro ponovno vidjeti, kako bismo se zajedno popeli na vrh Dinare, te kako bi mi pokazao zanimljivosti Troglava.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Nastavljamo cestom koja postaje sve lo\u0161ija, makadamska, a prizori su vi\u0161e nego tu\u017eni. Ipak, usred sru\u0161enih\/praznih ku\u0107a vidi se ponegdje obnovljeni krov i nekoliko autobusa parkiranih pokraj manastira …<\/p>\n

Cilj nam je bila Kame\u0161nica, ali smo, sljede\u0107i asfalt koji se ponovno pojavio, dospjeli u Hrvace. Nastavljamo prema Koritima na Kame\u0161nici i izvoru Rude.<\/p>\n

Opet malo lutanja po tu\u0111im dvori\u0161tima u podno\u017eju Kame\u0161nice, pa zatim pogled na zaseoke Korita. Planinarsko skloni\u0161te nismo na\u0161li.<\/p>\n

Prava stvar tek slijedi: otkrivamo predivan izvor Rude. Nakon ju\u010dera\u0161njeg u\u0161\u0107a, u\u017eivamo u jo\u0161 ljep\u0161em i bogatijem izvoru s vodopadom. Zajedno s Kr\u010di\u0107em, Ruda je ne\u0161to najljep\u0161e \u0161to smo do\u017eivjeli na ovom putovanju.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Puni pozitivne energije vra\u0107amo se u Vrliku, gdje nas \u010deka nalo\u017eena pe\u0107 i na\u0161 simpati\u010dan doma\u0107in.<\/p>\n

Ujutro 4. 4. razmjenjujemo darove: Verica dobiva od doma\u0107ina litru rakije i\u00a0 doma\u0107a jaja, a mi njemu kavu i …<\/p>\n

Prvo se vra\u0107amo prona\u0107i “skrivene” izvore Cetine, a zatim, nakon \u0161to nam je i to uspjelo, glavnom cestom produ\u017eujemo prema izvoru Kr\u010di\u0107a.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Budu\u0107i da nema nikakvog znaka gdje se glavna cesta spaja s “Napoleonovom”, morali smo se vratiti u Knin do Topoljskog buka – u\u0161\u0107a Kr\u010di\u0107a i izvora Krke.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Prizor za pam\u0107enje. Kakva snaga vode, kakav huk i vodeni\u00a0 oblaci slapa!<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Mokri i zadivljeni produ\u017eujemo\u00a0 gornjom cestom uz Kr\u010di\u0107. Napoleonov most, slapi\u0107i, stari mlinovi – 10 km kanjona koji se otvara i kod izvora, u njenom podno\u017eju, pru\u017ea vidik na cijelu Dinaru.<\/p>\n

Tu izdaleka vidimo stado ovaca i pse koji nas \u017eele otjerati, idu za nama, ali i bje\u017ee kad prebacim u vo\u017enju natrag.<\/p>\n

Kad budemo dolazili sljede\u0107i put,\u00a0 tom \u0107emo makadamskom cestom produ\u017eiti, i nadamo se, iza\u0107i negdje u okolici Kijeva na glavnu prometnicu.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Jedemo uz jedan slapi\u0107, na klupici, a uskoro su se pridru\u017eile dvije \u0161eta\u010dice s kojima smo malo porazgovarali o proljetnom cvije\u0107u.<\/p>\n

Nakon obroka vra\u0107amo se prema Kninu i dalje za Zagreb. Vremena za izvor Zrmanje ili Une vi\u0161e nije bilo. Bit \u0107e vremena i za te ljepote, a sada bi to bilo malo i previ\u0161e…<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

  Krenuli smo u petak 30. 3. 2018. oko 9 h, puni velikih o\u010dekivanja. Usprkos lo\u0161im meterolo\u0161kim najavama, vrijeme je … <\/p>\n

Continue reading Ro\u0111endansko ili uskrsno putovanje 2018.<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/611"}],"collection":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=611"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/611\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":724,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/611\/revisions\/724"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=611"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=611"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=611"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}