{"id":60,"date":"2016-03-21T13:34:25","date_gmt":"2016-03-21T13:34:25","guid":{"rendered":"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/?p=60"},"modified":"2021-02-05T14:29:36","modified_gmt":"2021-02-05T14:29:36","slug":"zagradski-vrh","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/2016\/03\/21\/zagradski-vrh\/","title":{"rendered":"Zagradski vrh"},"content":{"rendered":"

5. velja\u010de 2011. uputili smo se u osvajanje 1187 m visokog Zagradskog vrha, o kojem nam je pri\u010dao na\u0161 Goranin, a i planinari i stanovnici planinskog zale\u0111a Crikvenice. Kad bismo prolazili iz Fu\u017eina cestom prema\u00a0 Bribiru, Crikvenici ili Novom, zaustavljali smo se pored privatne planinarske ku\u0107e (gostionice) Vagabunda\u00a0 i restorana \u201eVera\u201c. Tada se\u00a0 i Zagradski vrh\u00a0 znao spominjati. Saznali smo da naziv zagradi<\/em> zna\u010di ogra\u0111ene parcele s pastirskim stanovima, neko\u0107 vrlo brojni, a danas su poneki\u00a0 pretvoreni u vikendice.<\/p>\n

Imali smo neobi\u010dnu sre\u0107u s vremenom te zimske subote.\u00a0 Iz Zagreba obi\u010dno idemo autocestom do Bosiljeva, a dalje starom cestom. Kad smo stali na Lujzijani kod prijelaza Vodenjak, vidjeli smo ne\u0161to novo, ne\u0161to \u0161to nismo odavde vidjeli\u00a0 nikada: uz poznate hrvatske i slovenske predjele koje gotovo uvijek vidimo, taj se put u daljini\u00a0 nazirao mo\u0107an lanac Kamni\u0161kih Alpa!<\/p>\n

\"\"
“Vjerojatno je jedan od tih vrhunaca i Grinta(o)vec, 2558 metara”, zadivljeno smo komentirali.<\/figcaption><\/figure>\n

Do njega ima otprilike 150 km! “Ljudi, je li to mogu\u0107e?!<\/em>” parafrazirali smo na\u0161eg slavnog komentatora.<\/p>\n

Sljede\u0107e iznena\u0111enje do\u017eivjeli smo voze\u0107i se kroz Li\u010d, odnosno gorskokotarsko Li\u010dko polje. Snje\u017eni su nanosi na rubovima ceste bili preko 2 m visoki, \u0161to nas je odu\u0161evilo i natjeralo da iza\u0111emo iz auta i to ovjekovje\u010dimo slikom.<\/p>\n

\"\"
Bijeli su bedemi znatno nadvisivali na\u0161e dru\u017eice.<\/figcaption><\/figure>\n

Nakon otprilike sat vremena, voze\u0107i se izme\u0111u obronaka Bitoraja i \u00a0Vi\u0161evice s isto\u010dne strane \u00a0te Kobiljaka sa zapadne, dolazimo pred dom i raspitujemo se kod doma\u0107ina Vladimira Savi\u0107a o trenuta\u010dnim vremenskim uvjetima za uspon na Zagradski vrh.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

On nas upu\u0107uje na jedno rije\u010dko\u00a0 planinarsko dru\u0161tvo\u00a0 radi preciznih informacija jer u posljednih tjedan dana nije bio na vrhu. Ohrabreni dobivenim informacijama od uljudnog rije\u010dkog planinara\u00a0 ( Ma, nema snijega, sam idite, i, sretno), <\/em>kre\u0107emo u osvajanje Zagradskog vrha.<\/em><\/p>\n

Kre\u0107u\u0107i se preko livade iza Vagabundine kolibe, pa zatim kratko po cesti uz vikendice, nekako nas je po\u010dela hvatati nevjerica da \u0107e ipak te snje\u017ene pote\u0161ko\u0107e biti malo ve\u0107e od najavljenih.<\/p>\n

Snijega posvuda, pa i neuga\u017eenog, zimske radosti vikenda\u0161a oko nas. Moje me dru\u0161tvo sumnjivo motri, jer mene smatraju odgovornim za o\u010dite dezinformacije.
\nIako propadamo u neuga\u017eeni snijeg tridesetak cm dubok, a neki ba\u0161 i nemaju idealnu obu\u0107u, tj. uvijek imaju onu koja propu\u0161ta, ne damo se smesti: hrabro prtimo stazu i pomalo se osje\u0107amo kao da smo mi prvi koji osvajuju Z.v. pod takvim uvjetima.
\nNai\u0161av\u0161i nakon otprilike pola\u00a0 sata na ostatke nekakve gra\u0111evine, mo\u017eda kakvog zagrada ili kapele, na\u0161 se gor\u0161tak u\u017eivio u pionirsku situaciju i poput sv. \u0106irila digao ruke da nas krsti ili odr\u017ei misu…<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Mobilne brige morile su na\u0161u “doktoricu”, i kao uvijek, kvarila nam ugo\u0111aj \u0161umske ti\u0161ine.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Nakon nekih sat vremena hoda \u0161umom (za prave planinare vjerojatno pola sata), vidik se \u0161iri, kroz prorije\u0111enu \u0161umu i vedar sun\u010dan dan izbija pred nas kamenita kapa Z. vrha. U\u017eivamo u prizoru, zaboravljaju\u0107i na znoj i snijeg i uskoro dolazimo do odmori\u0161ta – osmatra\u010dnice. To nam postaje glavna baza za finalni uspon na Vrh. Gledaju\u0107i na\u0161 primamljiv cilj, sve postaje lak\u0161e: presvla\u010dimo mokru odje\u0107u, a \u00a0\u010da\u0161\u0107enje obilnim zalihama\u00a0 hrane i pi\u0107a ostavljamo za povratak.<\/p>\n

Ostavljaju\u0107i dobar dio tereta i mokre odje\u0107e da se su\u0161i na odmori\u0161tu, mi nastavljamo uspon. Sada je to ne\u0161to sasvim drugo: uglavnom kamen, poneki grm il malo zaostalog snijega, ali zato pogled puca na sve strane. Snje\u017ene udoline, vrhunci Vi\u0161evice, Bitoraja, Kobiljaka; prema jugu Velebitski kanal, Krk, oto\u010di\u0107 Ze\u010devo…<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Jo\u0161 malo do vrha. Sun\u010dana vedrina i\u00a0 bjelina kamena. Tko bi rekao da smo prije sat vremena gazili tridesetak centimetara dubok snijeg.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Evo nas na vrhu: 1187 m, 6 m smo vi\u0161i od Kleka, a pi\u0161e na kamenu (\u010dudno, ali istinito) 1087! Uz nezaobilaznu \u010da\u0161icu i dalekozor pronalazimo (svaki svoje) orijentire: Kobiljak, Vi\u0161evica, masiv Risnjaka, more, otoci…U biti i nije va\u017eno \u0161to vidimo, glavno da nas ispunjava zadovoljstvom i vedrinom.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Nakon \u0161to smo dobro napunili baterije, vra\u0107amo se u “bazu” po svoje stvari, i naravno, da se pogostimo nakon uspje\u0161nog uspona. Nije bilo straha da bismo mogli ostati bez njih jer nam je osmatra\u010dnica cijelo vrijeme pred o\u010dima. A i imali smo sre\u0107e da nam nitko nije naru\u0161io mir i ti\u0161inu ni pri povratku. Valjda su drugi imali to\u010dnije informacije. A mo\u017eda su \u010dekali nas naivce da im napravimo stazu, pa \u0107e onda i oni za nama…
\nTko zna<\/em>, pitali smo se, ho\u0107e li krivi natpis o visini vrha biti i sljede\u0107i put kad se popnemo?<\/em> Bit \u0107e to jo\u0161 jedan razlog, ili mo\u017eda samo izlika, da za godinu-dvije skrenemo s puta za more,\u00a0 i “skoknemo” na na\u0161<\/a> Vrh.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

5. velja\u010de 2011. uputili smo se u osvajanje 1187 m visokog Zagradskog vrha, o kojem nam je pri\u010dao na\u0161 Goranin, … <\/p>\n

Continue reading Zagradski vrh<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/60"}],"collection":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=60"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/60\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":863,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/60\/revisions\/863"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=60"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=60"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=60"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}