{"id":568,"date":"2017-05-12T09:57:55","date_gmt":"2017-05-12T09:57:55","guid":{"rendered":"http:\/\/kumova-druzina.com\/?p=568"},"modified":"2017-05-12T09:57:55","modified_gmt":"2017-05-12T09:57:55","slug":"planinarskim-stazama-uz-jadranovo-po-vrletima-vinodola-i-velikom-drgomlju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/2017\/05\/12\/planinarskim-stazama-uz-jadranovo-po-vrletima-vinodola-i-velikom-drgomlju\/","title":{"rendered":"Planinarskim stazama – uz Jadranovo, po vrletima Vinodola i Velikom Drgomlju"},"content":{"rendered":"

Nadali smo se lijepom prvomajskom vikendu ( i to produ\u017eenom!), ali da \u0107emo u 2-3 dana do\u017eivjeti toliko toga za pam\u0107enje, tome se nismo nadali.
\nPo\u0161li smo kasnije nego \u0161to smo zamislili, u subotu oko 10 h, s tim da smo Nikolinu odvezli do Glavnog kolodvora, pa se tek nakon toga uputili do naplatnih ku\u0107ica u Lu\u010dkom.
\nKao i obi\u010dno, odlu\u010dili smo da \u0107emo autocestom do Bosiljeva, a poslije starom Lujzinskom do Gornjeg Jelenja, pa preko Hreljina prema Jadranovu.
\nNismo znali za koliko se pove\u0107ala cestarina do Bosiljeva, ali sam bubnuo da bi mogla biti oko 30 kuna – i zaista, pogodio sam u lipu!
\nNa kratkoj relaciji od nekoliko kilometara do stare ceste prema Rijeci vidjeli smo da je najvi\u0161e slovenskih registarskih oznaka, a da je tako, uvjerili smo se i u Jadranovu, gdje su ve\u0107inom bili Slovenci, a zatim doma\u0107i: Rije\u010dani, Zagrep\u010dani i poneki iz neke druge tre\u0107e zemlje.
\nDo Skrada smo prili\u010dno ogladnjeli pa smo odlu\u010dili stati na izlazu iz grada, parkirali\u0161tu s natpisima o Vra\u017ejem prolazu i Zelenom viru. Glavom su platile konzervirane ribice, meni uvijek dobrodo\u0161le gdje god bio. Vjero\u010dki ba\u0161 i ne, ali sve smo 3 konzerve smazali, i to ekspresno…
\nI tu smo se uvjerili da je hladno\u0107a naudila nekim vo\u0107kama, prije svega orasima, pa i smokvama i bagremima…ali ono \u0161to nas je najvi\u0161e pogodilo je hladno\u0107a usprkos sun\u010danu vremenu: bura je pokazivala zube tako da smo po\u017ealili za rukavicama koje smo izbacili iz standardne opreme.
\nVoze\u0107i se dalje prema Lokvama, sjetili smo se rijetke zgode kad smo s vidikovca \/ prijelaza Vodenjak vidjeli u daljini obrise Julijskih Alpa. Ovoga puta vidljivost nije bila takva, ali je zato iznena\u0111enje bilo u obliku sanjkali\u0161ta \/ koturali\u0161ta na prilaznoj cesti do jezera.<\/p>\n

\"Fotografija0565[1]\"<\/p>\n

\"Fotografija0563[1]\"<\/p>\n

Malo smo gledali djecu koja su se spu\u0161tala na nekakvim sanjkama s kota\u010di\u0107ima. Poku\u0161aj slikanja “pokretnih meta” nam nije uspio, no nema veze, bit \u0107e jo\u0161 prilika.
\nNa Gornjem Jelenju skrenuli smo prema Jadranskoj magistrali. Htjeli smo najbli\u017eim putom do ulaza za Jadranovo, gdje smo iznajmili apartman. Budu\u0107i da smo izlaz za Hreljin previdjeli, a to bi bio najkra\u0107i pravac, nastavili smo novom dionicom poluautoceste i napravili 5-6 km vi\u0161e, kao da smo htjeli na Krk.
\nU Jadranovo smo u\u0161li na drugo skretanje za mjesto, kako nam je preporu\u010dila vlasnica apartman a, g\u0111a Snje\u017eana. Da nije bilo zabranjenog smjera u jednu usku ulicu, njezinu bi ku\u0107u brzo na\u0161li, a ni uz malo obila\u017eenja nije bilo pretjerano zamorno.
\nUpoznavanje i pi\u0107e dobrodo\u0161lice s njom i njezinim poznanikom Austrijancem bilo je ugodno iako se ba\u0161 i nismo mogli normalno razgovarati. Nakon \u0161to smo se smjestili, krenuli smo u obilazak pje\u0161ice: oku\u0107nice pune cvije\u0107a a vrlo su \u010desti koprivi\u0107 \/ kostelj i ari\u0161.<\/p>\n

\"Fotografija0571[1]\"<\/p>\n

Kao zanimljivost pamtit \u0107emo i Verin lapsus: “Pogledaj ove divne tegle na armu!” (\u010ditaj: jarmu).<\/p>\n

Nakon otprilike pola sata hoda spustili smo se \u0161umicom na kraj pla\u017ee, u blizini pristani\u0161ta i ve\u0107 otprije poznatog zdenca, kraj kojeg nam je dobrodo\u0161licu po\u017eeljela mazna bijela maca .<\/p>\n

\"Fotografija0572[1]\"<\/p>\n

Na povratku smo pro\u0161li kroz mjesto, a zatim se spustili na najbli\u017eu pla\u017eu: nije ba\u0161 ne\u0161to bajno, velike glatke stijene, podsjetile su me na kupanje u Medveji, samo \u0161to imaju vi\u0161e stuba do ceste.
\nSutradan smo krenuli \u0161etnicom nazvanom Stazom valova (koja je ujedno i planinarska staza) prema poluotoku Ka\u010djaku. Oko 2 km valovitog novog asfalta, a usput sunca, mora i svakojakog raslinja i poljskog cvije\u0107a.<\/p>\n

Zato i nismo bili sami: \u0161eta\u010di, me\u0111u kojima se isticala grupa postarijih planinarki koje su gazile od Crikvenice, a sreli smo ih i na povratku, biciklisti, obitelji s malom djecom i ku\u0107nim ljubimcima.
\nNa Ka\u010djaku smo se sun\u010dali, pijuckali i zasladili se,a zatim napravili krug po pomalo zapu\u0161tenom turisti\u010dkom centru, ali koji ima ure\u0111ene teniske terene i lijep vidikovac za zaljubljene.
\nNa povratku u Jadranovo ponovno smo sreli simpati\u010dnu \u017eensku dru\u017ebu, razlog da padnu \u0161ale na tre\u0107i mogu\u0107i susret.
\nDa rije\u0161im zagonetku koja se krije iza naziva Terme Selce, odlu\u010dio sam se raspitati i, usprkos skepti\u010dnoj i zajedljivoj \u017eenici, prona\u0161ao tra\u017eenu lokaciju ve\u0107 nakon dva upita. Naravno, ime nije u skladu sa zna\u010denjem rije\u010di terme – prirodni izvor tople vode. Radi se o lje\u010dili\u0161tu za postoperativne povrede uglavnom za \u0161porta\u0161e poput Janice i Ivice Kosteli\u0107.
\nPun pogodak je bio da odemo u vinodolsko zale\u0111e, u Bribir i Drivenik, pa da se u Kri\u017ei\u0161\u0107u uklju\u010dimo na staru cestu kojom \u0107emo preko Hreljina do\u0107i do Jadranske magistrale u blizine Jadranova.
\nVe\u0107 smo ranijih godina obilazili Vinodol i njegove “o\u010di”, ali svih \u0161est jo\u0161 nismo obi\u0161li. Ovaj smo se put odlu\u010dili za 573\u00a0m visok vidikovac Pridva, nazvan prema obli\u017enjem vrhu. Uskom smo se cesticom uzdizali uz kamene gromade djelomi\u010dno po\u0161umljene i pro\u0161arane poljskim cvije\u0107em, slikovitom \u017eutom dra\u010dom i uz rub ceste ljubi\u010dastim irisima. Putokaz nam pokazuje gdje treba skrenuti i parkirati, a na 50-ak metara je izgra\u0111en lijep kameni vidikovac s kamenom klupom i turisti\u010dkim panoom. Ovdje se bolje upoznajemo s “O\u010dima Vinodola”. Evo \u0161to pi\u0161e:<\/p>\n

\u010citav je Vinodol \u00a0jedna prekrasna pri\u010da, satkana od bogate povijesti, brojnih kulturnih i povijesnih spomenika, prirodnih ljepota i tradicije. Jedno je Vinodol do\u017eivjeti putuju\u0107i kroz njega, a drugo ga je sagledati iz \u00bbpti\u010dje perspektive\u00ab.<\/em>
\nOdabrano je \u0161est \u00a0vidikovaca, od kojih tri \u00a0na podru\u010dju Vinodolske op\u0107ine:<\/em>
\n– iznad naselja Drivenik \u2013 vidikovac “Mahavica”,<\/em>
\n– iznad naselja Gri\u017eane\/Tribalj \u2013 vidikovac “Pridva”,<\/em>
\n– iznad naselja Bribir \u2013 vidikovac “Slipica”,<\/em>
\nte tri (3) na podru\u010dju Grada Novi Vinodolski:<\/em>
\n– iznad naselja Ledenice \u2013 vidikovac “Gradina”,<\/em>
\n– ispod Svibe \u2013 vidikovac “Sviba”,<\/em>
\n– te kod Krmpota \u2013 vidikovac “Kuk”.<\/em><\/p>\n

2. Vidikovac \u201ePridva” 573 mnm (naziv po obli\u017enjem vrhu)<\/div>\n
<\/div>\n
\"\"<\/div>\n

Vidikovac Pridva \u00a0smje\u0161ten je uz cestu Antovo-Li\u010d kao i vi\u0161i, Mahavica (781 m), iznad Drivenika.
\nVidik puca na sve strane: na sjeveru se uzdi\u017eu Kobiljak i kameni sto\u017easti vrh Medvi\u0111aka, zapadno se prostiru prekrasne planinske livade Razromira pro\u0161arane kamenim blokovima, na jugozapadu planinski masiv U\u010dke, te Kvarnerski zaljev pro\u0161aran otocima Krkom, Cresom, Rabom i Pagom te masiv Velebita. Jugoisto\u010dno prote\u017ee se pogled na Planinu koja strmo pada u vinodolsku dolinu sve do Novog Vinodolskog. Uz samu obalu pogled se\u017ee do Selca.
\nNakon u\u017eivanja u pogledu vratili smo se na cestu i po\u010deli spu\u0161tati. Gdje smo krivo skrenuli ne znamo, ali smo se na glavnu cestu spustili na drugom mjestu. Nastavili smo prema zapadu i ubrzo pro\u0161li akumulacijsko jezero hidroelektrane Tribalj, gdje smo boravili prije nekoliko godina s kumovima Liscima.<\/p>\n

Nastavili smo prema Kri\u017ei\u0161\u0107u, ali smo se ipak jo\u0161 zaustavili \u00a0pokraj nekoliko lijepih kamenih \u00a0perila. Obi\u0161li smo zadnje i imali \u0161to vidjeti: lijep betonirani izvor i veliko korito u kojem su pralje prale rublje. Sve okolo lijepo ure\u0111eno, trava poko\u0161ena, nasadi loze…<\/p>\n

Znali smo da na onom nezgodnom kri\u017eanju u Kri\u017ei\u0161\u0107u moramo biti oprezni kako bismo skrenuli za nekih 170\u00b0 i uklju\u010dili se na cestu 501 kojom \u0107emo ubrzo sti\u0107i na \u00a0Jadransku magistralu i oblji\u017enji odvojak za Jadranovo.<\/p>\n

U ponedjeljak na 1. svibnja smo jo\u0161 malo u\u017eivali na terasi apartmana, a zatim se oko 12 h oprostili od doma\u0107ice, ostavili kavu i bombonijeru, pomalo i za razbijen tanjur te krenuli prema 45 km udaljenim Delnicama: 25 do G. Jeljenja i 20 do hotela Risnjak u Delnicama. \u00a0 Na sun\u010danoj terasi smo popili kavicu i raspitali se kako do V. Drgomlja. Budu\u0107i da su Lisci bili na ru\u010dku kod Ivice i \u00a0Romane, odlu\u010dili smo poku\u0161ati sami prona\u0107i put do 1154 m visokog vrha. I nije bilo jako komplicirano: Supilovom do crkve i onda prije nje skre\u0107emo lijevo (ustvari smo proma\u0161ili pa smo se morali vra\u0107ati), dalje pratimo cestu i uz vojarnu ulazimo na \u0161umski put, ujedno i planinarsku stazu.U blizini prve klupice nailazimo na medvje\u0111i luk – i Verinom veselju nije bilo kraja!<\/p>\n

 <\/p>\n

\"Fotografija0574[1]\"Uskoro se staza i put odvajaju,<\/p>\n

\"PICT0675\"<\/p>\n

mi nastavljamo na\u0161im jimnyjem, i nakon desetak minuta lagane vo\u017enje po mjestimi\u010dno razrovanom putu, sti\u017eemo \u00a0do \u010distine gdje susre\u0107emo dvojicu planinara koji nas obavje\u0161tavamo da dalje moramo pje\u0161ice. Zaista smo imali sre\u0107e jer nisam siguran da bismo zapazili oznake.<\/p>\n

Nakon \u00a0razgovora i presvla\u010denja \/ obuvanja<\/p>\n

\"Fotografija0575[1]\"<\/p>\n

 <\/p>\n

U pozadini se vidi prili\u010dno velika “vojna krajina”, na povelikoj \u010distini. Ima i ljestve sa \u010dekom na jednom drvetu, ali u lo\u0161em stanju pa nije za javnost.<\/p>\n

\"Fotografija0576[1]\"<\/p>\n

Krenuli smo prema vrhu i u\u017eivali u pogledu i okolnim biljkama, \u010demerici, medve\u0111em luku kojeg je bilo kao na Li\u010dkoj Plje\u0161ivici…
\nNa vrh smo se popeli za petnaestak minuta, a toliko nam je trebalo da se bolje upoznamo s mla\u0111im Robertom i ne\u0161to starijim Ivanom, pa i da ne\u0161to popijemo za uspje\u0161an pohod i upoznavanje.<\/p>\n

Pogled s vrha puca na sve strane, naro\u010dito prema Sloveniji, slovenskom Sne\u017eniku, dolini Kupe, Skradu i njegovom vrhu, Delnicama i okolnim planinama, masivu Risnjaka i V. Kapeli.<\/p>\n

slika<\/p>\n

Svoje smo odu\u0161evljenje \u0161irokim vidikom \u00a0zalili crnim vinom, a zatim smo<\/p>\n

\"PICT0660\"<\/p>\n

 <\/p>\n

ostavili \u00a0i \u00a0 pisani trag o na\u0161im sretnim trenutcima.<\/p>\n

slika<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Povratak do auta nakon rastanka s novim poznanicima trajao je kratko, a i nismo se \u017eurili rastati se od predjela na kojem smo bili sretni.<\/p>\n

Nakon desetak minuta vo\u017enje stigli smo do mjesta gdje se spajaju staza \u00a0i put, i malo poslije do\u0161li do klupe na kojoj je ve\u0107 bio na\u0161 novi poznanik Ivan i sre\u0111ivao ubrane cjetove medvje\u0111eg luka od kojih \u0107e napraviti poseban ragu.<\/em><\/p>\n

Jo\u0161 smo se jednom pozdravili i s \u010du\u0111enjem ih pitali kako su se tako brzo mogli spustiti s vrha, prije nas u autu.<\/p>\n

Za prave planinare poput nas to i nije ne\u0161to, uz osmijeh i pozdrav su nam uzvratili.<\/p>\n

Posljednja stanica u\u017eitka na\u0161eg vikenda bila je u restoranu Dobra<\/em> na Dobri, na\u0161em omiljenom mjestu odmora i okrjepljenja za du\u0161u i tijelo.<\/p>\n

\"PICT0685\"<\/p>\n

Koju \u010da\u0161u ho\u0107e\u0161? Ne\u0161to smo kupili, a ne\u0161to izvadili iz na\u0161ih auto-rezervi.
\n\"PICT0684\" \"PICT0682\"<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nadali smo se lijepom prvomajskom vikendu ( i to produ\u017eenom!), ali da \u0107emo u 2-3 dana do\u017eivjeti toliko toga za … <\/p>\n

Continue reading Planinarskim stazama – uz Jadranovo, po vrletima Vinodola i Velikom Drgomlju<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/568"}],"collection":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=568"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/568\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":608,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/568\/revisions\/608"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=568"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=568"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=568"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}