{"id":416,"date":"2018-11-07T10:33:06","date_gmt":"2018-11-07T10:33:06","guid":{"rendered":"http:\/\/kumova-druzina.com\/?p=416"},"modified":"2021-05-29T07:46:46","modified_gmt":"2021-05-29T07:46:46","slug":"psi-i-njihovi-gospodari-na-krovu-hrvatske","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/2018\/11\/07\/psi-i-njihovi-gospodari-na-krovu-hrvatske\/","title":{"rendered":"Psi i njihovi gospodari na krovu Hrvatske"},"content":{"rendered":"
    \n
  1. lipnja 2018.<\/li>\n<\/ol>\n

    Iz Zagreba na Dinaru<\/p>\n

    Prvo zaustavljanje nakon stotinjak kilometara: pogled na Rastoke bio je dovoljan mamac da se zaustavimo i u\u017eivamo u svemu oko nas.<\/p>\n

    \"\"<\/p>\n

    Popeti se na dinarski Sinjal za svakog je hrvatskog planinara ne\u0161to \u0161to kad-tad dolazi na red. Zbog razli\u010ditih razloga i meni je dosta trebalo da na\u0111em pravo vrijeme i dru\u0161tvo za ostvarenje toga cilja, a bilo je i ranijih poku\u0161aja koji su tomu pripomogli. Jer, postupnim zbli\u017eavanjem s na\u0161im ciljem produ\u017eujemo zadovoljstvo koje \u010dovjek osje\u0107a pri upoznavanju s ne\u010dim novim.<\/p>\n

    Drugo zaustavljanje je uz prekrasni vodopad Topoljskog buka \u2013mom je partneru to prvi susret s njim pa se te\u0161ko odvaja od otkrivene ljepote.<\/p>\n

    \"\"<\/p>\n

    \"\"<\/p>\n

    Nastavljamo starom cestom za Vrliku, uz\u00a0<\/span>tok Kr\u010di\u0107a. Zaustavljamo se kod<\/span>\u00a0<\/span>Napoleonova mosta i \u010ditamo o kranjskim graditeljima\u2026<\/span>\"\"<\/p>\n

    U Vrlici se dru\u017eimo sa simpati\u010dnim doma\u0107inom i njegovim gostom\u00a0Belgijancem koji se slabo slu\u017ei engleskim i njema\u010dkim pa uska\u010dem u pomo\u0107. Uz vino i sir komunikacija nam sasvim dobro ide. On pri\u010da o svojoj mirovini, mi ju uspore\u0111ujemo \u00a0s na\u0161im, i zavidimo mu\u2026<\/span><\/p>\n

    \"\"<\/p>\n

    Ujutro 1. lipnja 2018. mi\u00a0 zapo\u010dinjemo uspon na Sinjal, a moj sin svoj prvi radni dan. Bez sumnje dva doga\u0111aja koja \u0107emo pamtiti.U svitanje napu\u0161tamo\u00a0 sobe koje smo dijelili s na\u0161im ljubimcima. Za pola sata, ne\u0161to iza 6,\u00a0 sti\u017eemo kod planinarske ku\u0107e Glava\u0161, plavog kontejnera na 550 m n\/v.<\/p>\n

    \"\"<\/p>\n

    Nismo sami. U blizini je nekoliko \u0161atora i automobila stranih registarskih plo\u010dica. Nastaju manji problemi s na\u0161im lajavcima, ali to je vrijeme kad se ve\u0107ina sprema za planinarski izlet pa sve prolazi u redu.<\/p>\n

    Za pola sata evo nas na stazi prema Glava\u0161u, u pratnji nekoliko lokalnih \u010detverono\u017eaca. Zastajemo kod starih zidina, slikamo se i opra\u0161tamo\u00a0 od pse\u0107e pratnje \u2013 dalje nas ne slijede.<\/p>\n

    \"\"<\/p>\n

    Na\u0161i se strahovi o\u00a0 stalnoj izlo\u017eenosti nemilom ljetnom suncu sre\u0107om nisu obistinili. Dapa\u010de, prolaz kroz hladovinu \u00a0lijepih cvatu\u0107ih biljaka\u00a0 i zelene cvjetne livade mami nas da ih uslikamo, i bacimo koji pogled prema Peru\u010dkom jezeru i obli\u017enjim planinama.<\/p>\n

    \"\"<\/p>\n

    Najljep\u0161e je iznena\u0111enje bio ure\u0111en izvor na 1000 m n\/v \u2013 Gornji bunar, idealno mjesto za okrjepu i odmor.<\/p>\n

    \"\"<\/p>\n

    Nastavljamo dalje do kri\u017eanja staza s postavljenim novim oznakama koje pru\u017eaju izbor za vrh Dinare: preko skloni\u0161ta Martinova ko\u0161ara ili skoni\u0161ta \u201eDrago Gruba\u010d\u201c.<\/p>\n

    \"\"<\/p>\n

    Mi smo ve\u0107 ranije odlu\u010dili da \u0107emo na vrh preko Martinove ko\u0161are, do koje nam treba 1 h, a\u00a0 do vrha \u2013 3 h. Sad hodamo uglavnom ravnom stazom i travnatim terenom, a za 50-ak min sti\u017eemo do novog kri\u017eanja: jedan put vodi pravo na vrh, a drugi do Martinove ko\u0161are, do koje je desetak min hoda.<\/p>\n

    \"\"<\/p>\n

    Budu\u0107i da nam je trebao jedan pravi odmor, po\u017eurili smo se do skloni\u0161ta gaze\u0107i mjestimice i kroz visoku travurinu. U blizini ima jo\u0161 poneka napu-\u0161tena \u201eko\u0161ara\u201c, a nije daleko ni \u201ekapelica\u201c \u2013 \u0161piljica s oltarom posve\u0107ena sv. Iliji. Odmaramo se, jedemo i razgovaramo o tome bismo li preno\u0107ili u skloni\u0161tu pa sutra odradili jo\u0161 najmanje 2 h do vrha i 3-4 natrag do Glava\u0161a. Ili, budu\u0107i da nismo najbolje\u00a0 opskrbljeni dekama\/vre\u0107ama za spavanje, da nastavimo jo\u0161 danas do vrha i natrag u Glava\u0161 gdje nas \u010deka terenac \u0111imni. Moj partner Ogi je planinarski po\u010detnik, ali ima kondicije duplo vi\u0161e od mene, ne\u0161to mla\u0111eg i iskusnijeg planinara. Zato odlu\u010dujemo\u00a0 sve obaviti danas jer no\u0107iti bez adekvatne opreme nije preporu\u010dljivo. Dok sam se ja odmarao, Ogi, kojemu je bilo dosta\u00a0 odmora, s na\u0161im je psi\u0107ima oti\u0161ao do oltara sv. Ilije.<\/p>\n

    \"\"<\/p>\n

    Zatim kre\u0107emo\u00a0 od Martinove ko\u0161are prema Dinari po jo\u0161 uvijek jakom poslijepodnevnom suncu. Imali smo sre\u0107u da nije cijelo vrijeme pr\u017eilo. Bilo je sve manje raslinja koje\u00a0 pru\u017ea kakav-takav hlad, a njega su prvi zauzimali na\u0161i dugodlaki ljubimci, sve manje nesta\u0161ni, a sve vi\u0161e umorni i ispru\u017eeni u sjeni nekog grmi\u0107a ili tik uz nas.<\/p>\n

    \"\"<\/p>\n

    \"\"<\/p>\n

    Prema sjeveru, u smjeru Bosne, pru\u017eaju se planine koje se mjestimice bijele, kao neki snje\u017eni ostatci, ali znamo da je to nemogu\u0107e.<\/p>\n

    Prolazimo i kroz \u0161umovit dio, gdje smo morali pomo\u0107i na\u0161em manjem psi\u0107u Fu\u0111iju da savlada stijene. Voditelj Glava\u0161eve ku\u0107e nam je pri\u010dao da proteklih dana nisu ba\u0161 imali sre\u0107e s vremenom, pa su morali prekinuti novo obilje\u017eavanje planinarske staze ba\u0161 u toj \u0161umi. Nakon gotovo dva sata do\u0161li smo do ruba velikog grotla, nadaju\u0107i se da je i vrh blizu.<\/p>\n

    \"\"<\/p>\n

    Zaista impozantna ljevkasta strmina. Dr\u017eali smo Fu\u0111ija i Malenu da ne bi slu\u010dajno skliznuli u grotlo iz kojeg bi se te\u0161ko\u00a0 izvukli.<\/p>\n

    \"\"<\/p>\n

    Uskoro smo susreli neke planinare na povratku, a neki\u00a0su nas\u00a0<\/span>drugi, mla\u0111i i br\u017ei, prestigli.\u00a0 Svaki\u00a0<\/span>smo\u00a0<\/span>\u010das i\u0161\u010dekivali da \u0107emo vidjeti kri\u017e na vrhu, ali on kao da je nestao. Kad smo saznali da do vrha ima jo\u0161 pola sata, htio sam se rije\u0161iti dijela opreme.\u00a0<\/span>Ogi\u00a0<\/span>me nagovorio da se rije\u0161im\u00a0<\/span>\u00a0i vode , \u0161to se pokazalo kao pogre\u0161na odluka: na vrhu smo bili \u017eedni ko (na\u0161i) psi!<\/span><\/p>\n

    \"\"<\/p>\n

    Napokon\u00a0 zapa\u017eamo\u00a0 dugi vr\u0161ni hrbat i kretanje planinara koji nas je prestigao. Dobivamo novu snagu\u00a0 prolaze\u0107i kroz gustu klekovinu koja me je podsjetila na sli\u010dan teren pri vrhu gorskokotarskog Snje\u017enika.\u00a0 Za desetak minuta prvo peseki, pa ja, a zatim i na\u0161 fotograf Ozren kona\u010dno sti\u017eemo do geodetskog kamena s oznakom visine.<\/p>\n

    \"\"<\/p>\n

    Umorni, sretni i \u017eedni u\u017eivamo u pogledu, koji i nije bio previ\u0161e jasan zbog omaglice koje se nadvijala uokolo.<\/p>\n

    Trebala su nam tri sata do Sinjala od Martinove ko\u0161are: bili smo o\u010dito ve\u0107 umorni pa smo \u010de\u0161\u0107e zastajkivali. \u017de\u0111 nam je pomogao ugasiti na\u0161 novi poznanik, velikodu\u0161no se odrekav\u0161i jedne boce s\u00a0 vodom. Pri\u010dao nam je da je putem izgubio nao\u010dale, a da ga slijedi supruga s\u00a0 dvoje prijatelja. Dao nam je zanimljive informacije o tome kako su, tra\u017ee\u0107i GPS-om izvor Une, skrenuli na sporedni put pa su se morali dugo vra\u0107ati na asfaltnu cestu.<\/p>\n

    \"\"<\/p>\n

    Morali smo misliti na povratak da ne do\u0111emo do Glava\u0161a po mraku. Zato smo krenuli s vrha nakon kratkog odmora. Susreli smo spomenuto dru\u0161tvo, koje nam je reklo\u00a0 da su nam naprtnja\u010du s vodom odlo\u017eili na prikladnije mjesto. Zahvalili smo im i za\u017eeljeli \u00a0sretan nastavak planinarskih u\u017eitaka.<\/p>\n

    Ve\u0107 je bilo manje vru\u0107e i poluobla\u010dno, ali su noge bile sve umornije. Susreli smo nekoliko usamljenih planinarskih vukova koji sami obilaze vrhunce i ostaju no\u0107iti u planinarskim skloni\u0161tima. Hrabro, ali nama je dra\u017ee u dru\u0161tvu s na\u0161im crnim ljubimcima.<\/p>\n

    Vidjeli smo jo\u0161 dosta\u00a0 livada pro\u0161aranih \u017eutim i plavkastim\u00a0 cvjeti\u0107ima, a\u00a0 nabasali smo i na pove\u0107u gljivu koju nismo prepoznali.<\/p>\n

    \"\"<\/p>\n

    \"\"<\/p>\n

    Noge su bivale sve te\u017ee, a zidine Glava\u0161a kao da se udaljuju od nas. I napokon, pred zalazak sunca, dogegali\u00a0 smo se do na\u0161eg \u0111imnija, premoreni, ali i sretni \u0161to smo uspjeli u na\u0161im naumima, i \u0161to smo stekli nove planinske prijatelje.<\/p>\n

    \"\"<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    lipnja 2018. Iz Zagreba na Dinaru Prvo zaustavljanje nakon stotinjak kilometara: pogled na Rastoke bio je dovoljan mamac da se … <\/p>\n

    Continue reading Psi i njihovi gospodari na krovu Hrvatske<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/416"}],"collection":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=416"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/416\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":899,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/416\/revisions\/899"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=416"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=416"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=416"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}