{"id":1005,"date":"2025-01-11T09:21:23","date_gmt":"2025-01-11T09:21:23","guid":{"rendered":"http:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/?p=1005"},"modified":"2025-01-21T19:12:16","modified_gmt":"2025-01-21T19:12:16","slug":"na-vrhu-triglava-29-30-rujna-2023","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/kumova-druzina.com\/wordpress\/2025\/01\/11\/na-vrhu-triglava-29-30-rujna-2023\/","title":{"rendered":"NA VRHU TRIGLAVA, 29.-30. RUJNA 2023."},"content":{"rendered":"\n

U dru\u0161tvu sa \u017deljkom Kemecom ostvario sam svoj dugo sanjani i odga\u0111ani san – popeti se na najvi\u0161i vrh Slovenije, ali i biv\u0161e Jugoslavije. Velika stvar za mene koji sam od mladosti slu\u0161ao o Triglavu, a koji je dugo ostao nedosanjani san. I sada, ipak, na pragu starosti, u 69. godini i ta mi se \u017eelja ostvarila, ali nije bilo nimalo lako.<\/p>\n\n\n\n

Naime, problemi s preponskom kilom ve\u0107 su me povremeno onemogu\u0107avali u mojim planinarskim aktivnostima, ali ponovno odustajanje nije dolazilo u obzir. Usprkos protivljenju moje dru\u017eice, krenuli smo mojim “pra\u0161inarom” iskusni planinar \u017deljko i ja na put prema “parkiri\u0161\u010du” na Pokljuki.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"
Na putu… Brdo kod Kranja <\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n

Ta bi se dionica puta od 211 km trebala prije\u0107i za 4,5 h ako se vozi starom cestom. Nama je trebalo malo vi\u0161e: opet sam \u010dekao \u017deljka, ali ovaj put i on mene: dogovor nije bio precizan. Vo\u017enja se starom cestom odu\u017eila i zbog povremenih zastoja na mjestima s privremenim semaforima…Nismo se zbog toga previ\u0161e uzbu\u0111ivali jer je vrijeme bilo lijepo i jer smo si rekli da \u0107emo natrag obvezno koristiti autocestu: stara cesto, never more!<\/p>\n\n\n\n

Parkirali\u0161te na Pokljuki ve\u0107 nam je bilo dobro poznato, a i to da se ne mora (svuda?) platiti parking. Na\u0161li smo jedno takvo mjesto i po\u010deli pripreme za vi\u0161esatno pje\u0161a\u010denje do Vodnikova doma – na\u0161e baze za triglavska lutanja. Veliki je bio problem koliko toga ponijeti sa sobom, koliko vode, koliko hrane: \u017eenica mi uvijek stavi toliko toga, kao da vodim sa sobom jo\u0161 barem dvoje-troje gladnih izjelica.Zbog takvih sam briga vjerojatno i zaboravio ponijeti pljoskicu s viljamovkom! Ostala je na rubu voza\u010dkog stakla …<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n

Sjetio sam je se dok smo jeli, kraj jedne brvnare, ve\u0107 nakon pola sata pje\u0161a\u010denja: bolje se odmah \u010dim vi\u0161e najesti i napiti – naprtnja\u010de \u0107e nam biti lak\u0161e!<\/p>\n\n\n\n

Po\u010deli smo se uspinjati dosta zahtjevnom stazom, dosta \u0161irokom, ali mjestimice punom kamenja ili ponekad i ogromnog korijenja koje je trebalo svladavati poput nekih prepreka – ponekad i rukama i nogama. \u017deljko me je informirao o nekim zanimljivostima na stazi, o drugim smjerovima koji se spajaju s na\u0161im. Naj\u010de\u0161\u0107e je i\u0161ao naprijed, a onda me, otprilike svakih sat vremena, pri\u010dekao da se zajedno odmorimo, u\u017eivamo u pogledu, popijemo vode ili se presvu\u010demo. Neke zanimljivosti nisam zapa\u017eao, ne znam ni sam za\u0161to, a ni \u017deljko me nije upozoravao: potok Ribnica, mali vodopad, pa\u0161njaci s pastirskom ku\u0107om? Izgleda da \u0107u morati i\u0107i barem jo\u0161 jednom…<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n

Tako je bilo i kod izvora, glavnog odmori\u0161ta, potoka u jednoj udolini, a neposredno prije glavnog prijevoja prije Vodnikova doma. Radi se vjerojatno o Studorskom prijevoju, na kojem su nas do\u010dekali brojni planinari, a i vrlo zanimljivi pitomi gavrani. Internacionalna su dru\u0161tvanca u\u017einala i odmarala se, a svud okolo je pucao pogled na okolne vrhunce, stazu i planinare na njoj, jedni u dolasku, drugi u odlasku…<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n

I mi smo si dali odu\u0161ka da se odmorimo na suncu, a zatim smo krenuli na zadnju dionicu puta do Vodnikova doma. Potrajalo je otprilike 2 h, a onda smo napokon u daljini vidjeli obrise stare planinske ku\u0107e, poznatog Vodnikova doma. Prvi je,naravno, stigao \u017deljko, a za njim, nakon nekoliko minuta, i ja, prili\u010dno iscrpljen, ali sretan jer je prva etapa ipak uspje\u0161no savladana!<\/p>\n\n\n\n

Uskoro smo se upoznali s troje simpati\u010dnih hrvatskih planinara i snjima se dru\u017eili tijekom popodneva i ve\u010deri, a zatim i u zajedni\u010dkoj sobi – preno\u0107i\u0161tu. Jedina \u017eenska osoba je bilaTea, ina\u010de ro\u0111ena Slovenka, ali ve\u0107 dugo nastanjena u Zagrebu, i to na Jarunu, nekoliko minuta od mojih Srednjaka. Njezino mu\u0161ko dru\u0161tvo, obojica ne\u0161to mla\u0111i od mene i u dobroj kondiciji, kao i Tea, ona pogotovo: dugogodi\u0161nja je profesionalna trka\u010dica po planinama. S njima se ja nisam mogao mjeriti, tako da smo odlu\u010dili da oni drugo jutro po\u0111u prije nas. Ina\u010de, tu smo se ve\u010der zabavili kartaju\u0107i belu. \u017deljko nije bio za kartanje, on se pro\u0161etao oko doma. No\u0107 je pro\u0161la kako-tako, uz \u010desto bu\u0111enje, a ujutro opet, \u0161to je neminovno za takve poznate lokacije, gu\u017eva i zujanje mnogobrojnih planinara… <\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n

Po\u0161li smo ne\u0161to poslije 8 h, kad je ve\u0107ina ve\u0107 oti\u0161la, a prvu smo stanku napravili na kri\u017eanju staza, nakon nekih 2 h hoda. \u017deljko je odlu\u010dio da prvo obi\u0111emo napu\u0161teni dom Planiku. Zna\u010denje te slovenske rije\u010di je runolist, a mi se sje\u0107amo tog naziva kao imena tvornice cipela.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n

Trebalo nam je otprilike sat i pol da stignemo na poznato kri\u017eanje, gdje je \u017deljko odlu\u010dio da \u0107emo kra\u0107im, strmijim putom do Planike. <\/p>\n\n\n\n

Ja sam sve vi\u0161e zaostajao, sreo mladi par Amerikanaca koji se nisu \u017eurili, uglavnom su i\u0161li sporim tempom i dosta se odmarali i slikali. Predjel je postajao sve kr\u0161evitiji i divljiji, a noge su mi postajale sve te\u017ee…<\/p>\n\n\n\n

Sve se te manje po\u017eeljne stvari zaborave kad se po\u0111e na uspon. Istina, gu\u017eva je mjestimice i na stazi, ali vidici su o\u010daravaju\u0107i pa nas oni zaokupe da se osje\u0107amo sami s planinom…<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n

Nakon mo\u017eda i 2 sata ugledao samo iza jednog zavoja djeli\u0107 krova doma Planike. Tamo me je ve\u0107 o\u010dekivao \u017deljko, pa sam se po\u017eurio koliko sam mogao. Napu\u0161ten dom izgledao je pomalo otu\u017eno, ali vidici su takvi da \u010dovjek nema vremena tugovati, ve\u0107 smo se prepustili odmoru i hrani, punili baterije za zadnji uspon… <\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Nakon odmora krenuli smo na tre\u0107i, najstrmiji dio uspona. \u017deljko se ba\u0161 i nije sje\u0107ao to\u010dne staze, malo je lunjao pa smo i pitali planinare Slovence koje smo sreli. Vi\u0161e nam \u0161tapovi nisu trebali jer se radi o ferati, s puno klinova gdje se kre\u0107e rukama koliko i nogama. Ja sam imao svoj usporeni tempo, \u017deljko je i\u0161ao naprijed i obavje\u0161tavao poneke planinare da me pozdrave i ohrabre. Tako je bilo i pri susretu s poznanicima iz Zagreba: dali su mi podr\u0161ku jer sam ve\u0107 najte\u017ee uspio savladati. Oni su se ve\u0107 vra\u0107ali nakon boravka na vrhu Triglava, a cilj im je bio da isti dan krenu natrag u Zagreb – \u0161to je za mene izgledalo kao nemogu\u0107a misija!<\/p>\n\n\n\n